U takvim situacijama za očekivati je da u onome što ti je posao budeš dodatno koncentriran. Tako je to u svakom poslu, postoje situacije kad se cijeni tko i kako reagira u teškim trenucima.
Cibona, njezina klupa, trener, igrači, svi baš svi su se, međutim, izgubili. Cibona je istrčala s četiri igrača na parket, čak je obranila napad Cedevite, pa krenula i u svoj napad, ali opet s četiri igrača! Nitko nije ništa primijetio, štoviše, niti oni na terenu, pa je Cibona, kao da je napravila višak a ne kao da je, što je bila činjenica, bila u igračkom manjku, šutnula praktički iz dotrčavanja. I promašila, naravno. Tek tada je, mimo sudačkog znaka, u igru ušao Marin Rozić i napunio petorku.
Suci, vrhunski, one “koje delegira najbolji”, to nisu vidjeli i da je kojim slučajem pobjeda otišla na Ciboninu stranu, bila bi to krupna pogreška. Trebalo je svirati tehničku Ciboni, dva bacanja i loptu sa strane. Ne zbog toga što su igrali s četiri, nego zato što je peti ušao a za to nije dobio dozvolu.
- Sve preuzimam na sebe, krivnja je samo moja. Kad bih ulazio u detalje, mogli bismo ostati ovdje do jutra. A ovaj je poraz pokazao kakva je perspektiva Cibone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....