Život leti, ali Dražen je vječan. Više od tri desetljeća nakon smrti i mjesec dana prije 60. rođendana, Dražen Petrović i dalje spaja. Hrvatsku i košarku. Prošlost i sadašnjost. Publiku i sebe. Ilustrirale su to jasno tribine zagrebačke Arene, koje su bile ispunjene do vrha, a na kojima se natiskalo više od 15 tisuća gledatelja, gdje je iz svakog kutka izvirala Draženova "trojka" iz Netsa ili "četvorke" iz Šibenke i reprezentacije.
A gdje je Dražen, tu je i spektakl. Memorijalna utakmica u spomen na "košarkaškog Mozarta" bila je događaj za pamćenje, a iako je rezultat bio u drugom planu, "Tim Dražen" - sastavljen od igrača iz Eurolige - svladao je hrvatsku reprezentaciju sa 110-107.
Aco "peglao" detalje
Najmoderniji parket, na kojemu su se vrtjeli kadrovi iz njegove karijere, uz gustu koncentraciju zvijezda pored parketa, ali i na njemu, bili su čvrsti temelji za upečatljivu večer. Otprilike dva sata prije prvog podbacivanja, među prvima smo ugazili u zamračenu, tihu, pomalo i zadimljenu dvoranu, u kojoj je bilo svega desetak prisutnih.
Među njima je bio i Aco Petrović, jedan od glavnih organizatora mjesecima je slagao kockice mozaika, a završne detalje za nezaboravan šou lickao je, praktički, do zadnje sekunde. Dok je hrvatska generacija iz Barcelone, izmjenjivala zagrljaje pored parketa, Toni Kukoč zatražio je loptu u ruke, a zatim "šminkerski", poput mladića, hladno ubacio tricu i nastavio razgovor.
Publika je, pak, pala u trans kada su se počele iscrtavati virtualne linije na led-parketu, a decibele je pojačao izlazak "faca" na centar. Luka Dončić, Dario Šarić i Bojan Bogdanović obratili su se okupljenima, a slovenska superzvijezda, koja je jučer sletjela iz Kine, dočekana je posebnim ovacijama. Isti tretman dobili su i igrači obje momčadi prilikom predstavljanja, ali, ipak, odudarali su aplauzi za Marija Hezonju, Bobana Marjanovića i Željka Obradovića.
I između četvrtina, publika je bila "zalijepljena" za stolice, a na teren su redom stupali Draženovi suigrači iz Šibenke, Cibone, Real Madrida, Trail Blazersa, Netsa i reprezentacija. Izlazak velikana zagrebačkog kluba, pak, izazvao je posebne emocije kod publike, pa se tako dvoranom ekspresno zaorilo - "Heja, heja Cibosi".
"Igrač s brojem četiri"
Na terenu se nije išlo "punim gasom", ali je bilo nadmetanja, bitke za pobjedu i prestiž. "Vatreno" je bilo između klupskih kolega, Hezonje i Džanana Muse, koji su se izravno obračunali u borbi za najboljeg tricaša, sa simpatičnim provokacijama, a hrvatski košarkaš odnio je pobjedu nad suigračem iz Reala.
Da je utakmica imala snažan odjek, jasno su dočarale i inozemne medijske snage, poput španjolskih novinara, koji su bili smješteni pored nas, a nisu skrivali svoje oduševljenje sa spektaklom. Počast Draženu odali su i njegovi veliki rivali, poput Nikosa Galisa i Panagiotisa Giannakisa, a potonji je biranim riječima govorio o "čudu s Baldekina", poručivši publici - "ovo je Draženova ostavština". Bili su tu i Vlade Divac, Ergin Ataman, Svetoslav Pešić, Terry Porter, Kenny Anderson, bivši i sadašnji hrvatski NBA igrači, kao i uglednici iz političkog života.
Ipak, vrhunac večeri uslijedio je u završnici. Na parket su izlazili hrvatski igrači s Olimpijskih igara iz 1992., a okupljenima se, uz pomoć tehnologije i holograma, obratio i igrač s brojem četiri - Dražen Petrović. Uslijedio je prigodni "evergreen" Novih fosila, cijela dvorana se naježila, tisuće su uglas pjevale - "Za dobra stara vremena - a suze su same tekle. Dražene, kapetane, baš je bilo dobro vidjeti te opet…
