Giergia: U moje vrijeme nismo gubili na Cipru

ZAGREB - Zadarski košarkaški velikan nikad ne miruje i na sve načine se bori protiv današnje snagatorske i šablonizirane košarke, koja Hrvatskoj već godinama ne donosi značajnije plodove. S druge strane, plodovi njegovog rada u pravilu su obezvređuju, pa tako i brončano odličje koje je kao izbornik košarkaške reprezentacije Hrvatske osvojio na SP-u u Kanadi 1994. godine.

- Vrijeđalo me se i pljuvalo, na moju adresu stizale su najpogrdnije riječi. Omalovažavala se brončana medalja koju su mnogi doživjeli kao smak svijeta. Nisu ni slutili da će to uz broncu koju je na EP-u godinu dana kasnije osvojio Aco Petrović biti naše posljednje veliko slavlje. Pardon, danas slavimo i šesto mjesto, odnosno odlazak na SP, ranije i na Olimpijske igre, što je prije bila normalna stvar - uvodno će Giergia.

Zar i dalje mislite da je učinak sad već bivšeg izbornika Jasmina Repeše mizeran?

- Sjećanje me vrlo dobro služi, pa nije teško na površinu izbaciti podatak kako je Repeša na dva EP-a, u Španjolskoj i Poljskoj, upisao čak jedanaest poraza. Ako je to za neke uspjeh, onda im svaka čast. Još ima hrabrosti kazati kako njegovi kritičari mlate praznu slamu. Mene se prozivalo zbog jednog poraza na SP-u i jednog u kvalifikacijskom ciklusu. Nisu mi nikad kao predstojniku svih reprezentacija priznali ni pet odličja s mladim selekcijama, četiri srebrna i jedno zlatno! Upravo se na njima trebalo graditi bolje sutra naše košarke.

Zašto nije?

- Jer su nam reprezentaciju vodili oni kojima se po glavi vrte šablone i koji žele biti iznad igrača. Sve dok se ne bude priznavala kreativnost pojedinca neće biti sreće. Ako vi nekome mjesec dana prije odredite kretanje na utakmici ‘xy’, onda znate gdje to vodi. U propast! Ostao sam šokiran Repešinom izjavom uoči EP-a u Poljskoj da se nakon 45 dana priprema okreće košarci. Što su do tada radili? Igrali golf? Da sam u tom trenutku bio taj koji je odlučivao o njegovoj izborničkoj ulozi odmah bi mu pokazao izlazna vrata. Neka se njemu slični zapitaju koliko su našoj seniorskoj košarci donijeli dobroga. Previše je onih koji se bave ‘škopljenjem’ košarke i zato moraju otići, prepustiti je u ruke kreativcima.

Ima li takvih u Hrvatskoj, ili ste pak za opciju koju su neki pokušavali progurati da nam izbornik bude stranac?

- Jasno da ima, ali ne mogu isplivati na površinu od trenera koji dva desetljeća vode Cibonu koja je poligon za izborničku fotelju. Tko zna, možda im je glavna referenca gubljenje utakmica s više od 40 poena razlike. Ili činjenica da su dva puta u dvadeset godina ušli u TOP-16 Eurolige!? Što se tiče stranca na našoj klupi to bi bilo više nego pogubno, i uzaludno trošenje novca.

Evo, novi izbornik Josip Vranković u startu je najavio kako će od svih koji su nekad vodili reprezentaciju Hrvatske, tražiti poneki savjet. Jeste li spremni na suradnju?

- Uvijek! Prvo što ću mu reći jest to da je najvažnije napraviti dobru selekciju momčadi i promijeniti trenažni proces. Ne smije birati podobne nego sposobne, psihofizički spremne za velika natjecanja. Uz to, ne samo Vranković, nego svi naši treneri moraju podosta raditi na individualnoj taktici, nikako se ne smije uhvatiti u priču o šablonama. Nadalje, jako je bitno odrediti hijerarhiju unutar momčadi, nikakva uravnilovka ne dolazi u obzir. Nigdje ne piše da svih dvanaest igrača mora igrati. Jedino u slučaju da vas ne ide, onda tražite najbolju postavu na parketu koja je spremna preokrenuti tijek zbivanja na utakmici.

Jeste li vi pobornik improvizacije u košarci?

- Jesam za improvizaciju, ali organiziranu, u kojoj će do izražaja doći individualna tehnika, a ne nekakvo lupanje po glavi ili potezanje za majicu. Ili obilježavanje igrača brojevima, jedinica, dvica, trica, čak imaju i ‘lažnu četvorku’. Lažni su oni koji uvode novu terminologiju, a ništa ne rade. U moje vrijeme spomenutih termina nije bilo, pa smo isto osvajali medalje.

Slika klupske košarke također nije dobra?

- Sad naši klubovi odu na Cipar i izgube utakmicu i onda se treneri sakriju iza floskule ‘svi igraju košarku’. Nismo ni mi igrali rukomet, i u moje vrijeme su svi igrali. Znali smo dobiti dvadeset razlike Žalgiris u gostima u kojem je u to vrijeme igrao slavni Arvidas Sabonis, i nitko se ni bi osvrnuo.