Hoće li se ugasiti Draženova svetinja?

ŠIBENIK - Ima li kraja ludostima i sitnim interesima pojedinaca, u većini slučaja košarkaških “luzera”, štetočina i grozničavih uhljebitelja, koji perfidno pokušavaju do kraja pokopati ionako polumrtvog prvoligaša s Baldekina?

Njihove sulude i bolesne ambicije sve više izlaze na svjetlo dana. A govore o ozbiljnim namjerama šačice nezadovoljnih i odbačenih likova, koji reflektiraju s trona maknuti već postojećeg, izmrcvarenog i do guše zaduženog prvoligaša te sa svojim anonimnim klubom zauzeti njegovo mjesto u postojećoj hijerarhiji. I to na vrlo morbidan način, koji još nije zabilježen na ovim prostorima.

Ta gospoda, koja nisu zaslužili da im se spomenu imena, zagovaraju, ni manje, ni više, nego gašenje nadaleko poznatog sportskog kolektiva u kojemu je ponikao veliki Dražen. Pod smiješnim i apsurdnim obrazloženjem, kako je prezadužen i kao takvoga, nitko ga u ovoj situaciji ne želi preuzeti. Stečaj je, prema njihovu mišljenju, najbolje rješenje jer bi tako dug od 22 milijuna kuna otišao u vjetar.

Baš lijepo zamišljeno, nema što! I onda bi oni kao zdrav i nezadužen klub od gradskih otaca dobili financijska sredstva i u vrlo kratkom vremenu dosegli prvoligaški status, a u dogledno vrijeme i NLB ligu. A tek koji cinizam slijedi! Oni, naime, u svom nazivu imaju, među ostalim, i broj 4, a on je po njima izabran kao pijetet i dužno poštovanje prema Draženu Petroviću, koji je taj broj na dresu nosio u početku svoje kolosalne karijere na Baldekinu! Jeftine li farse, i to od ljudi koji su desetljećima “stolovali” na Baldekinu i onako usput “participirali” u barem dvije trećine postojećeg aktualnog duga!

Kakva “genijalna” zamisao! A zašto uz pomoć svojih mecena ne zagovaraju ponovni dolazak na Baldekin, umjesto što svesrdno drukaju za gašenje sportske ikone i zaštitnog znaka grada podno Šubićevca, u koju su se godinama tako zdušno zaklinjali.

Naravno, to su radili dok je bilo novca! Umjesto toga, oni lukavo u prvi plan isturaju šačicu bivših nezadovoljnih i naivnih igrača “narančastih”! Cilj je pokopati bez grižnje savjesti Draženov klub i na njegovu pepelu nastaviti s novim, u čijem nazivu će biti broj legendarnog dresa. Prihvatiti ovakvu krajnje podlu i nečasnu rabotu, teško može bilo tko trezven i razuman.

Ono što ipak najviše zabrinjava neshvatljiva je šutnja gradskih čelnika, koji ovaj teatar apsurda još nijemo promatraju. A ne bi trebali, iz povijesnih i lokalpatriotskih pobuda!