U posljednjem kolu Prve muške lige u košarci zagrebački klub Bosco pobijedio je Istrauni iz Pule rezultatom 94:55 i tako ostvario povijesni plasman u elitni razred hrvatske košarke. Bio je travanj, a Boscu je “igrala” samo pobjeda u ovoj utakmici kako bi završili na drugom mjestu Prve lige (drugi razred hrvatske košarke) te se u idućoj sezoni prometnuli među najbolje klubove hrvatske košarke, odnosno u HT Premijer ligu.
Mlada momčad Matije Brkljačića uspjela je slomiti otpor Istrauna i uz 24 poena Antonija Jularića, 20 poena i 29 skokova Kreše Ljubičića te 16 poena Filipa Tušeka slaviti veliku pobjedu. Bila je to velika večer za KK Bosco, njihove salezijance, ali i za sve ljubitelje košarke i lijepih sportskih priča. Bosco je, naime, još prije tri godine igrao amaterske regionalne lige, da bi se ekspresno, u nekoliko sezona, prometnuo u domaći košarkaški hit. Rezultat je to upornog, promišljenog rada, ali i odlične igre te atmosfere - reći će odgovorni u klubu - a posjetili smo ih u Sportskoj dvorani Trnsko koja funkcionira kao njihov domaći teren. Ostalo je tek nekoliko tjedana do početka HT premijer lige i Boscova momčad je u vrhuncu svojih priprema.
- Imamo još četiri tjedna. Prošli smo bazični dio priprema, u kojemu smo trenirali dvaput dnevno. Odigrali smo i šest pripremnih utakmica. Baza momčadi ostaje ista, a došlo nam je i nekoliko pojačanja. S nama je od ove sezone i Jan Palokaj, mladi hrvatski reprezentativac, a došli su i Mladen Primorac, iskusni igrač s inozemnom karijerom iza sebe, te Jure Gunjina. Stjepan Tešija također je jedno od pojačanja, a nadam se da nam stižu još neka imena. Inače, riječ je o momčadi koja je pojačana s nekoliko profesionalaca, ali imamo i puno gimnazijalaca, studenata i amatera. Međutim, red je da pomalo izađemo iz te sjene amaterizma, pogotovo s obzirom na ovaj plasman - rekao nam je Matija Brkljačić, trener Boscove seniorske momčadi, koju upravo pokušava aklimatizirati za izazove koji je očekuju u sudarima s najboljim hrvatskim klubovima.
Skromni i ponizni
- Nadam se da možemo preživjeti sezonu i ostati u tom elitnom krugu. To će nam biti glavni cilj. Međutim, moramo ostati skromni i ponizni dok udaramo temelje ove nove Boscove priče. Pripremne utakmice pokazale su da se možemo nositi s dobrim momčadima, a uz još koje kvalitetno pojačanje bio bih i sigurniji u taj naš ostanak. Međutim, financije su takve kakve su i snalazimo se s onim što imamo. Meni je najvažnije da momčad funkcionira kao klapa, dobra su ekipa i kliknuli su. Najteži posao je napraviti takvu momčad. S druge strane, košarka je zanat i s tim ide lakše kad imaš momčad koja se međusobno podržava i razumije - pojasnio je Brkljačić atmosferu koja vlada u Boscu tijekom završne faze priprema za Premijer ligu.
Kapetan momčadi, Mladen Primorac, profesionalnu je karijeru započeo upravo u Boscu, iz kojega je otišao igrati u Sloveniju, Češku i Italiju. Četiri godine kasnije opet je u Trnskom, a kaže kako se vratio na poziv dopredsjednika Gorana Perića. Izazov je bio velik - povesti Bosco u borbu s velikima. Nije puno razmišljao.
David Šetka, Jan Palokaj i Mladen Primorac
- Sretan sam što sam ovdje i jako sam zadovoljan kako se radi. Imamo sitne probleme s ozljedama, ali uspjelo nam je tijekom pripremne faze odraditi sve ono što smo zacrtali. Pripreme su prošle kao i svake, s puno dobrih trenutaka, ali i crnih rupa u koje smo upadali. Ali to je normalna stvar, bolje da upadamo u crne rupe tijekom priprema nego usred prvenstva. Momčad je vrlo mlada, a momci su željni dobre igre, željni rada. Atmosfera je odlična i nadam se da će tako ostati - govori Primorac koji si, onako pravo kapetanski, daje za pravo gledati i malo dalje od pukog ostanka u ligi.
- Tko zna, možda bismo se uz malo sreće mogli ugurati i u play-off. Mogu ti reći kako će nam zasigurno najteže utakmice u sezoni biti one s momčadima koje su nam al pari. S druge strane, uvjeren sam kako ćemo najbolje i najopuštenije igrati s velikima: Cibonom, Zadrom i Cedevitom - završio je Primorac.
Boscov trening se završava međusobnom utakmicom dviju ekipa sačinjenih od njihovih igrača. Uvježbavaju se akcije, prekidi i taktike. Dvoranom se ritmički prostiru zvuci zviždaljke i škripa košarkaških tenisica. Brkljačić sudi, a tu su i treneri kadetskih i juniorskih Boscovih momčadi koji mu pomažu u radu sa seniorskom ekipom. Igrači sami brišu parket nakon padova oznojenih kolega. Sve nadgleda predsjednik kluba i tvorac ove sportske priče, don Ivan Marijanović, a tu je i dopredsjednik kluba i njegov najbliži suradnik Goran Perić. Atmosfera je više nego obiteljska, a čitava priča podsjeća na film, na nekakvu sportsku dramu u kojoj će teški autsajder na kojega nitko ne računa doseći zvijezde i u hepiendu osvojiti prvenstvo.
Život, međutim, nije film i KK Bosco nalazi se u situaciji s kojom se tek moraju izboriti.
- Trebalo je organizirati čitav ovaj zaokret. Za nas je to novi svijet. Putovanja će tijekom lige biti puno zahtjevnija i morat ćemo igrati od Vukovara do Splita. Puno stvari treba organizirati, a u cjelokupnoj logistici meni i don Ivanu pomažu treneri i tajnici. Imali smo tri dinamične godine u kojima smo se uspinjali kroz razrede hrvatske košarke, međutim nismo privukli puno sponzora i zasigurno ćemo biti najskromnijeg budžeta u HT Premijer ligi. Zainteresirali smo neke ljude i sponzore, ali ne onoliko koliko smo očekivali - iskren je Perić na kojega se mirnim glasom nadovezao i don Ivan.
don Ivan Marijanović
S mladima u igri
- Treba znati kako Boscova priča nije samo priča ove seniorske momčadi koja je polučila uspjeh. Mi radimo sa svim drugim kategorijama, a imamo i školu košarke za najmlađe. Sa svim kategorijama smo u Prvoj ligi. S tristotinjak naših košarkaša u svim kategorijama radi pet trenera. Važno je reći kako nam je uspjelo posložiti jedan sistem koji može producirati vrhunske igrače. Prva momčad samo je rezultat tih naših težnji i rada i funkcionira kao svojevrsni Boscov izlog. Međutim, klub je mnogo više od toga - rekao nam je don Ivan, koji je i osnivač kluba koji je upravo nedavno proslavio 25 godina postojanja.
- Klub je nastao iz želje salezijanske zajednice da provode s mladima vrijeme u igri, što je dio Boscove i salezijanske filozofije. Don Bosco je djelovao u Torinu u 19. stoljeću; bio je talijanski svećenik i pedagog, a utemeljitelj je Salezijanske družbe kroz koju je promicao rad s mladima koji su bili u teškoj situaciji, bez obiteljske skrbi i prepušteni ulici. Organizirao je Oratorij gdje je sa svojim suradnicima radio s dječacima te ih pripremao za život, a pisao je i knjige za puk i mladež, kao i katolička štiva te školske udžbenike. Gradio je i svjetovne objekte poput škola, a filozofija igre i sporta uvijek je bila usko vezana uz njegove metode rada pa su tako dječaci nakon učenja imali isplanirane slobodne sportske aktivnosti. Svoj odgojni sustav don Bosco je nazivao preventivnim te ga je razlikovao od represivnog, a o njemu je napisao i kratku knjižicu koja bi i danas mogla služiti brojnima koji se bave odgojem mladih. Na Uskrs 1934. godine don Bosco je proglašen svetim, a Papa Ivan Pavao II. ga je 1988. godine proglasio ocem i učiteljem mladeži. Don Bosco je ostao upisan u povijest kao katolički uzor novih odgojnih metoda, njegove su metode ostale na snazi do danas, a mi ih dostojno provodimo u svom klubu - pojasnio je don Ivan značenje katoličkog sveca za klub i salezijance općenito.
- Seniorska ekipa je samo rezultat tog našeg rada i atmosfere koju smo kreirali. Mi, zapravo, nastojimo pomoći mladima da razviju sve svoje sportske, ljudske i kršćanske ideale. Sportski rezultat nije nam najbitniji, želimo, kao don Bosco, nenametljivo i iznutra kreirati kroz naš klub poštene građane i dobre kršćane te omogućiti mladima da se razvijaju kroz naše programe u čestite ljude. Čovjek i njegov razvoj u centru su naše perspektive, tek zatim rezultat - završio je don Ivan.
Interesiralo nas je još ponešto o atmosferi u momčadi prije prvenstva pa smo porazgovarali s još nekim Boscovim uzdanicama.
- Evo nas, lagano ulazimo u ovaj taktički dio priprema. Dosad smo podizali formu nespremnijim igračima te radili na zadržavanju forme onih igrača koji su na pripreme došli spremniji. Ja sam već igrao elitnu ligu, i to dok mi je bilo 15 godina s KK Zagreb. Prošle sezone također sam igrao sa Zagrebom, a sada sam ovdje, spreman pomoći ekipi. Pokušat ćemo držati priključak s ekipama iz sredine tablice - kazao nam je osamnaestogodišnji Jan Palokaj, mladi hrvatski reprezentativac, pa dodao kako vjeruje u Boscovu momčad jer inače ne bi bio njezin dio.
Goran Perić i Matija Brkljačić
Kemija u momčadi
- Što se više budemo držali zajedno, rast će kemija između momčadi, a s njom i šansa za naš ostanak u ligi - uvjeren je Palokaj, koji također izdvaja poniznost kao temeljnu odrednicu momčadi koja ipak, priznaje, sramežljivo razmišlja o mogućem play-offu.
Devetnaestogodišnji David Šetka u momčad je također stigao ove godine, i to iz KK Čapljine, a iza sebe ima četiri sezone u Cedeviti. S petnaest godina počele su ga mučiti ozljede pa je imao i dulju pauzu od vrhunskog sporta, no sada je, kaže, spreman za premijerligaške izazove.
- Na 100 posto sam, a ako Bog da, do kraja priprema bit ću na 120 posto. Uvjeren sam u ovu momčad i zadovoljan sam što sam stigao u Bosco. Atmosfera je odlična, međusobno se bodrimo, a stariji igrači nam toleriraju pogreške i nema loše vibre ili nereda među igračima. Momčad je mlada, nitko nema 30 godina, a trener voli agresivan stav na terenu, što mi dosta odgovara. Očekujem napokon i dobru minutažu, tako da se mogu dokazati te pokazati sve što nisam mogao ranije u karijeri zbog ozljeda. Prošao sam kroz teške operacije koljena i tešku fazu oporavka. U jednom trenutku nisam bio igrao košarku 18 mjeseci, zbog operacija i rehabilitacija. Trinaest mjeseci nisam smio trčati. Bila je to teška faza za mene, ali sada sam sretan što ću s Boscom opet igrati HT Premijer ligu i radujem se sezoni - završio je David Šetka, jedna od uzdanica mlade Boscove ekipe koja se ugurala u elitni razred hrvatske košarke na zadovoljstvo salezijanaca i ljubitelja sporta koji vole lijepe priče malih sportskih momčadi.