'PLASMAN NA SP BI NAS TREBAO ZADOVOLJITI, A ŽELIM IĆI I U RIO' Repeša o Eurobasketu i budućnosti

Najgore je iza nas. Iako se dobar dio sezone nije ništa znalo, još manje se smjelo pitati, a i javno govoriti, Jasmin Repeša je odlazeći iz Unicaje i služebno mogao preuzeti Hrvatsku početkom lipnja. U međuvremenu se štošta dogodilo. Objavljen je prvotni popis Hrvatske za Eurobasket, na kojemu su bila 24 imena, otklonjene su sve dvojbe oko nastupa Marka Tomasa i Dontayea Drapera ovoga ljeta. Pokušalo se slomiti Zorana Planinića da promijeni odluku oko nenastupanja za Hrvatsku, no njega i Marka Popovića neće biti u Sloveniji.

Repeša je, vrativši se u Hrvatsku, bio smatran zicerom za ponovno preuzimanje Cibone, no pod Tornjem su se dogovorili s Nevenom Spahijom, a kad je to postalo bjelodano Cedevita se uključila u agresivnu kampanju za dovođenje Repeše. I dogovorili su se vrlo brzo.

Jasmin Repeša je potpisao ugovor na četiri godine sa Cedevitom, već je uključen u rad, trenutačno porvkera neke igrače na posudbi, a njegov dolazak u Dom sportova ili preciznije u Cedevitin Dom košarke na ZV-u može se tretirati prekretnicom kluba koji je rastao u poslejdnjih nekoliko sezona da bi u lanjskoj sezoni, s velikim proračin, udario u zid ne uspjevši se plasirati u Euroligu, ali niti u finale domaćeg prvenstva. A ciljevi su bili oba domaća trofeja, možda i onaj regionalni, a svakako plasman u Euroligu.

Kad je riješio kluspke brige Repeša je sastavio i uži popis Hrvatske, odradio je 15 imena koje će okupiti od 20. sronja na pripremama za Eurobasket od kojega on, ali i navijači, očekuju puno.

“Zaista imam dobar osjećaj. U meni se nakupilo isksustva, dosta sam projekata u životu preuzimao, a bez obzira kako to izgleda na van, čovjek za svaki od tih projekata ima neki bolji ili lošiji osjećaj. No, sada imam odličan osjećaj. I to za oba projekta. I za reprezentaciju, ali i za Cedevitu. Vrijeme je najbolji sudac, ono će najbolje pokazati jesu li postojala osnovne za takav moj osjećaj ili ne.”

Što taj dobar osjećaj znači u pogledu očekivanja Hrvatske na Eurobasketu?

“Prvenstvo očekujem da napravimo prave pripreme. Na njima moramo pronaći pravi sustav igre, pripremiti se treba i psihološki kako bi bili odlučni u našoj želji da od prve utakmice zaoremo u obrabi, da dolazimo do laganih koševa. I moramo biti momčad. Od prvog do zadnjeg dana koliko smo zajedno. To su preduvjeti za uspjeh za prvenstvu koje će biti vrlo, vrlo ujednačeno.”

Ne vjerujete u velike favorite?

“Mislim da ih nema, nema je na način na kakva je to bila, recimo Španjolska, kad je dolazila na zadnja natjecanja u punom sastavu. Ali, ono što je važno podvući, nema niti autsajdera. Očkekujem puno iznenađanja i to velikih. U Sloveniji nas čeka maraton od natjecanja, a u takvom sustavu može doista biti svega i svačega.”

Rezultatski?

“Plasman na Svjetsko prvenstvo je rezultat koji bi nas trebao zadovoljiti, jer nam on daje kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima. To je najvažnije. A onda dolazi ono pravo. To je borba za prestiž, to je borba za imidž, za medalju, za povijest. Za sve.”

S vremenom smo svi oprezniji, ajmo mi biti u šest najboljih i izboriti SP. Za početak.

“Ma svjestan sam da neće biti lako. Iako duboko vjerujem da smo to u stanju napraviti.”

Na popisu je 15 imena, trebalo ih je biti čak 14, što znači da se gro reprezentacije za Sloveniju zna, koje su dvojbe preostale?

“Tražim momčad i sustav igre koji je u stanju biti identičan na obje strane parketa. I u obrani i u napadu. Bez tooga će teško ići. Recimo, uzmite Real Madrid, napadačku momčad. Oni su u stanju svakome, ako je to taj dan, staviti 25 trica, ali kad je došlo biti ili ne biti u finalu Eurolige, zabili su 89, što je OK, ali primili su od Olympiacosa sto poena. Očito je tu falilo nešto. Što se tiče Hrvatske, kako je to vidim, misim da možemo odgovoriti, bez obzira što nismo kompletni, na sve zadaće. E, to su opet pretopstave, trenat će se i oni između sebe posložiti, ali i treba pronaći najvažnije od svega, kemiju unutar momčadi.”

OK, ali koje su pozicije još upitne?

“Pripreme su duge, može doći i do ozljede. Imamo dva playa, mimo Ukića i Drapera, Stipčevića i Antu Delaša, tu treba vidjeti što je. Posebno sam bio pažljiv prilikom odabira pozicije koja nam stvara velike probleme već godinama, a to je pozicija krilnog centra. I tu na popisu imam različitih opcija. I od niske četvorke, koja je u stanju šutom otvoriti reket kao što je to Damjan Rudež, pa klasične četvorke kao što je to Damir Markota, ili neke nove snage, kreativne, point četvorke kao što je to mali Šarić, pa do visoke četvorke koji tijekom sezone u Žalgirisu pokazao da to može igrati, mislim tu na Marija Delaša. Imamo tu četiri različita profila igrača i tu smo sada puni. Mi smo se tu uvijek krpali, ili smo igrali s dva visoka ili s četiri mala, sada to nije krpanje.”

Puno pričate o sustavu igre. Hrvatska bi trebala biti Repešin model košarke, agresivna, s puno kontri. Nisu svi igrači takvog kalibra, recimo, Antu Tomića teško možemo zamisliti kao nekoga tko će iskakati na svakom picku. Barcelona, u kojoj je on briljirao igra drukčije, čini se. Kako iskoristiti ogroman Tomićev potencijal i njegovu vrijednost?

“Ne mora se agresivna obrana igrati s iskakanjem visokog igrača, uostalom, nije to radio niti Luka Žorić kod mene u Unicaji, ali je Žorić defanzivno od svih visokih igrača u Europi, po mojem sudu, naparvio najveći pomak. Puno je tu detalja...”

A Repeša je manijak detalja...

“Recimo, rad ruku danas postaje jedan od segmenata igra u obrani u kojemu postoji veliki prostor za napredak, jer je rad nogu doveden da gornjih granica mogućnosti. Žorić je to, radio sjajno, samo se pokazao na picku, potjerao suparnika od bloka i radio tu nered. Neću ja tražiti niti od Ante, niti Žore da iskaču, ali će pomagati na svakom bloku vanjskom igraču koji se od bloka brani. Udvajati na osam metara sigurno neću, uostalom, to danas kažnjava svaka ozbiljna momčad.”

Kakva će biti uloga Roka Ukića. I zavrnicu sezone u Fenerbahčeu, ali i cijelu lanjsku sezonu nije bio prva opcija na lopti. U Ateni je igrao sjajno uz Diamantidisa. Mi, pak, Dimantidisa nemamo...

“Njih dvojica su se nadopunjavali u Panathinaikosu. Bili su uključeni obojica u prijenos lopte, ali i u kreaciju u napadu. No, činjenica jest da nećemo moći igrati veliki broj minuta s dva playa, mislim tu na Ukića i Drapera, iako će igrati zajedno, posebno bi mogao biti defanzivni beton s njih dvojicom i Tomasom u vanjskoj liniji. No, isto tako, očekujem da isprofiliramo Krunu Simona, koji to radio i lani u Unicaji u jednom dijelu, kao osobu koja može kreurati, a isto tako msilim da u ejdnom dijelu to može raditi i Marko Tomas. Na taj način će se Roko rasteretiti, jer se ne može očekivati da cijela kreacija stoji na njemu, umorit će se, svi će ga napadati, pa to neće imati smisla.”

Sami ste rekli da će biti puno iznenađenja, kako se pripremiti psihološki za ustrajati u svojoj ideji i ako se dogodi neki poraz putem?

“Trener je tu važan, stručni stožer također. Sazrio sam i kao čovjek i kao trener. U posljednjem mandatau imao sam dvije situacije gdje je trener bio važan. U Španjolskoj smo nakon poraza od Litve u četvrtfinalu, uspjeli drugi dan svladati Francuze za plasman na olimpijske kvalifikacije, adruga siruacija je bila još teža 2009. godine. Tada smo izgubili četvrtfinale protiv Slovenaca, a onda smo svladali Ruse sljedeći dan za plasman na SP. Nisam tada spavao cijelu noć, pripremao sam tu utakmicu, razgovarao s igračima i to smo na koncu dobili. Imam to iskustvo da se izvuče maksimum, da se shvati da je onaj tko igra takvu utakmicu protiv tebe u istom psihološkom stanju kao i ti.”

Igrat ćemo blizu granice, svi igrači će biti svjesni svakoga dana što pišu novine, što se govori na TV, što im dobacuju iz prvog reda. Je li to dobra ili loša vijest?

“Nama takvo prvenstvo nedostaje. U zadnjim godinama, kad su dolazili teški trenuci netko je shvatio to i kao alibi. Nas je gledalo par djevojaka i cura, a protivnika je bodrilo četiri, pet tisuća navijača. Tada se vidi mentalna snaga, tu se puca ili pobjeđuje.”

Uloga Darija Šarića u ovoj reprezentaciji i koliko ste vi zadovoljni njegovim napretkom?

“Ono što sam vidio lani kroz reprezentaciju mene je jako zadovoljilo i dobrim dijelom je on izborio Euroabsekt već tamo, samo da bude zdravlja i sve da bude u redu. On se fino uklopio, na toj poziciji nam je nasušno trebao takav profil igrača, s kreacijom. Treba ga osvježiti, malo ojačati, jer će ga napadati mnogi leđima, treba napraviti sustav igre u kojemu ćemo ga zaštiti.”

Što će biti nakon Eurobasketa i s vašom ulogom izbornika? Vi biste, vjerujem, ako sve bude u redu, ostali na klupi Hrvatske, jeste li razgovarali s Cedevitom oko te opcije?

“Jesam, i klub je apsolutno za to.”

Da ne mistificiramo previše, je li vaš cilj Voditi Hrvatsku na Igrama u Riju 2016. godine?

“Nitko sretniji od mene, ako bi to sve išlo sve kako treba. Međutim, svjestan sam koliko odricanja nosi jedna i druga obveza. No, ruku na srce, sada mi je lakše, jer sam doma, jer i u jednom i u drugom projektu imam svoj stručni stožer. Oni što nisam imao niti Rimu, niti u Malagi. To je prednost. No, nije lagano, ni ja više nisam u cvijetu mladosti. Lakše je nego da imam strani klub. Uostalom, tko od stranih klubova uzima trenera koji je nečiji izbornik...