SLAVEN RIMAC PRED FINALE 'Pokušao sam se nagoditi, ali Repeša je već upisao trofej'

Hrvatsko finale u Srbiji, zagrebački klubovi borit će se u Beogradu za prvi naslov prvaka Jadranske lige. Cedevita i Cibona ispisuju novo poglavlje košarkaške povijesti Hrvatske.

Jedna od posebnih priča večerašnjeg finala (20 sati) je obračun trenera. Učitelj Jasmin Repeša i učenik Slaven Rimac često su bili na istoj strani. U reprezentaciji, Ciboni, turskom Tofasu. Repeša često kaže da mu je Slaven kao sin, Rimac je prvo s Jasminom razgovarao oko ulaska u trenerske vode. U zajedničkoj najavi utakmice često su se smijali.

- Sreo sam Jaska u liftu i pitao ga možemo li se dogovoriti jer ja nemam niti jedan trofej, a on ih već dosta ima. Po reakciji sam vidio da je ga je već stavio u vitrinu.

- Ima vremena za njega. Na mlađima svijet ostaje, a ja sam pred penzijom – našalio se i Repeša.

- Slaven je još bio dijete, mladi dečko kada sam ga odveo u Tursku, doveo je djevojku koja je imala 19 godina, a majka plačući govorila `čuvaj mi dijete`. Emotivan sam prema Slavenu, čujemo se svaki ili svaki drugi dan. Iskreni smo jedan prema drugom.

Rimac se prisjetio i zajedničkog košarkaškog puta kroz Cibonu i reprezentaciju u nekoliko navrata, Tofas iz Burse, a prepričao je i jednu anegdotu.

- Ne smijem pričati puno da ne dobijem po ušima. Pamtim da me je jedan sendvič skupo koštao. Zbog crijevne viroze nisam mogao igrati utakmicu, a kako me u prolazu vidio da jedem sendvič odlučio me kazniti. Bilo je to u Ciboni, bio sam mlad – prepričao je Rimac i nastavio:

- Kada sam odlučio postati trener prvo sam njega pitao može li mi pomoći, kasnije mi pomogao pozivom u reprezentaciju. U vrlo teškim trenucima u sezoni sam se s njim savjetovao.

Izbacivanjem Partizana i Crvene zvezde oba kluba su došla u situaciju da u utakmici za trofej mogu razmišljati samo o parketu bez razmišljanja o tribinama, ali samim time i raste pritisak osvajanja trofeja. Ove sezone odigrali su četiri utakmice, omjer je 2-2. Repeša vs. Rimac je 1-1.

- Pritisak postoji i u finalu gađanja glinenih golubova, to je sastavni dio našeg posla. Hrvatsko finale je sjajna stvar i za klupsku i za nacionalnu priču. Nastavak onoga što je započeto na Eurobasketu u Sloveniji i uvertira za SP. Obje momčadi pokazale su karakter. Rijetko klubovi se poznaju kao Cedevita i Cibona pa nema neizvjesnosti što se tiče taktičkih zamisli. Određenu prednost imat će momčad koja će imati bolji emotivni oporavak, a Cibona je igrala dan ranije. No, mi smo mlada momčad kojoj nedostaje trofeja.

Niti Rimac nije govorio o taktici, no spomenuli smo mu psihološku pripremu. I organizirano slavlje igrača s tamburašima poslije pobjede protiv C. zvezde na kojem su bili i treneri. Zajednički su si dali oduška.

- Teško je u današnjoj Ciboni nametnuti normalna pravila igre. Inzistirati na apsolutnoj profesionalnosti kada klub ne može u drugim segmentima biti profesionalan. No, za mene je ionako najvažnije da su profesionalci na treningu i utakmici. Kao za ovo smo profesionalci, a za neke druge nismo. Hendikepirani smo malim brojem igrača i teško možemo pripremiti neku taktičku zamku. Drago mi je što je Cedevita zaokružila lijepu hrvatsku priču, a finale će biti šlag na tortu. Za nas je čudo što smo uopće dogurali do ovdje, krpamo se cijelu sezonu, ali ostavit ćemo srce na terenu kako bi uzeli trofej.

Sigurno će ga ostaviti Dario Šarić koji je u polufinalu nekoliko puta zaustavljao Rimca da ne dobije tehničku pogrešku.

- Uplašio se da ne porazbacam sve na terenu, ha ha. Ma, mi smo specifična skupina igrača s puno emotivaca. Treba imati dosta živaca, na nešto se mora zažmiriti, ali Golemac i ja smo odlučili na takvo `hendlanje` nezahvalne situacije u klubu i uspjeli smo dobiti kemiju. Volim ove igrače i bez obzira na rezultat i što će se dogoditi do kraja sezone ova sezona se neće gledati kroz moguće trofeje. Najsretniji sam jer većina njih proživljava najbolje igračke trenutke.