Chelseajev heroj Peter Čech: Moja najveća pobjeda je to što igram nogomet

Imao je šivanu lubanju, limitirane mogućnosti kretanja i jednu poruku: - Ne otpisujte me, brzo ću doći natrag! Samo nas ostavite na vrhu da mogu uživati kad se vratim!

Petr Čech je jedan od nepravedno zapostavljenih junaka Chelseajeve münchenske katarze. Napisane su epopeje o Drogbi, Terryju i Lampardu, trojcu koji čini plavu osovinu u Abramovičevoj eri. Četvrti kotač te kompozicije jest Čech, ljudsko utjelovljenje upornosti, predanosti i, konačno, pravog uspjeha!

Nogometni Darth Vader

Obranama jedanaesteraca Robbenu, Oliću i Schweinsteigeru, kao i brojnim reakcijama kojima je razočarao navijačku vojsku Bavaraca tijekom subotnjih 120 minuta, Čech je možda udario najznačajniji pečat u svojoj nogometnoj biografiji. Međutim, to nikad neće biti njegova pobjeda života. Nju je izborio prije gotovo šest godina. Igrala se 20. sekunda premierligaškog dvoboja Reading - Chelsea kada je “najbolji Čech među Česima” - zaspao. Na užas milijunskog auditorija, koljeno Stephena Hunta pretvorilo ga je u simbol opasnosti golmanskog poziva.

- Nakon ovoga što se dogodilo Čechu siguran sam da moramo reagirati. Kada neki golman zbog ovakvih stvari izgubi život, bit će prekasno - grmio je Arsenalov menadžer Arsene Wenger.

Od tog 15. listopada 2006. Petra Čecha poznajemo kao nogometnog Dartha Vadera. Danas je to samo medijska šala, iako njemu nikad nije bila, niti će biti. Nakon ozljede koja mu je odredila imidž do kraja karijere iz privatne mu je biografije iscurio i podatak o pokojnom blizancu koji je umro kao dvogodišnjak. Uzrok smrti bila je, ironije li, upravo infekcija mozga.

- O tome nikad nismo pričali izvan obitelji. Kada mi se dogodio udes, pitali su moje roditelje o povijesti bolesti u obitelji. Morali su to reći - otkrio je Čech.

Zapravo, on se toga niti ne sjeća, pričali su mu poslije.

- I bolje da je tako. Znam samo da sam na početku imao problema s govorom. Ovako mi barem dio traume nije ostao u memoriji.

Velika kartonska kutija, koja će ga uvijek podsjećati na vrijeme ozljede, baš zato nikad neće napustiti njegov dom. Puna je poruka ohrabrenja koje su mu, kako kaže, dale dodatnu energiju, motiv da ni slučajno ne zastrani na putu povratka, putu koji je u subotu dobio konačno značenje.

- Svi su nas podcijenili. Kada je Villas-Boas otišao, rekli su nam da nemamo šanse u uzvratu protiv Napolija. Kako su nas samo prekrižili uoči utakmica s Barcelonom... Zato je ovaj trijumf dodatno sladak - izjavio je nakon finala.

Zaboravljeni kiks

Junak koji je tehniku obrana jedanaesteraca analizirao znanstvenim metodama zaustavio je Robbena, Schweinsteigera i Olića. Njihov jad postao je njegova najveća sreća, trenutak koji je Chelseajeve starosjedioce pretvorio u pobjednike. Iako, da nije bilo Drogbina izjednačenja, povijest bi mu zapamtila onu nespretnu reakciju kod Müllerova gola za 1-0. Srećom po njega, povijest pišu pobjednici, društvo koje sada i on poznaje iznutra. Iako, čovjek takve nogometne karijere, koji privatno proučava psihologiju i govori četiri jezika, ne bi trebao čekati članstvo u tom klubu. Sada više neće morati “razbijati glavu” oko toga!