U Realovim knjigama teško se pronalazi ime Dinamo Zagreb, to je jedan od rijetkih velikana s kojima Modri nikad nisu igrali za bodove ili plasman. I u maksimirskom klubu tek bi povremeno netko otrgnuo iz sjećanja da hrvatski prvak i najtrofejniji gigant Globusa nisu baš totalni stranci, da je Dinamo pobijedio pred 120.000 gledatelja na Santiago Bernabeu. Ali gotovo nitko neće kazati da je zapamtio, ili pronašao u arhivima, kako su se Kraljevi i Plavi zapravo dvaput sastali, a da je ona prva utakmica 16. kolovoza 1970. na turniru u Malagi završila uspjehom Madriđana 4:2.
Kad je Paul Breitner, Nijemac sjajne karijere i britkog jezika, kao promotor finala u Münchenu izvukao u istu skupinu Dinamo i Real, mnoge je asocijacija bacila na 3. rujna 1974. i tu čudesnu večer u kojoj su Zagrepčani gubili 2:0 na poluvremenu golovima sadašnjeg izbornika Furije Vicenta del Bosquea, pa na kraju matirali domaćina 4:3. Dinamo je u to vrijeme bio zapušten klub, njegova momčad stajala je daleko od vrha tablice, opsesivno su htjeli svladati Slobodu iz Tuzle, što još jednom (2:2) nisu uspjeli. Međutim, to su bile godine kad se nedostatak europskih utakmica kompenzirao prijateljskim turnejama i dvobojima, a ime osvajača Kupa velesajamskih gradova iz 1967. još je donekle “zvonilo”.
REAL - DINAMO 3-4 (2-0)
MADRID Stadion Bernabeu. Gledatelja 120.000. Sudac: Urrestarazu (Španjolska)
STRIJELCI: 1:0 - Del Bosque (17), 2:0 - Del Bosque (31), 2:1 - Bonić (46), 2:2 - Senzen (60), 2:3 - Tukša (62), 3:3 - Aguilar (70), 3:4 - Devčić (72).
REAL: Garcia Remon, Jose Luis, Camacho, Pirri, Benito, Vitorio, Aguilar, Breitner, Del Bosque, Netzer, Macanos.
TRENER: Miljanić.
DINAMO: Šarović, Bedi (Devčić), Jovičević, Miljković, Blašković (Tukša), Kuže, Čerček, Mustedanagić, Bonić, Kranjčar (Huljić), Senzen. TRENER: Bazić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....