Eduardo - ‘Robocop’ na produljenom bolovanju

ZAGREB - U četvrtak 25. veljače Eduardo Da Silva proslavit će 27. rođendan. Nakon što pogasi svjećice na torti, isprati goste i legne u krevet, mogao bi doći u napast pogledati u retrovizor i tako riskirati jedno veliko razočaranje.

Karijera najboljeg hrvatskog napadača, naime, već dvije godine podsjeća na život umirovljenog vojnog veterana. Rijetki i kratki izlasci na teren, a zatim česti i depresivni boravci u “toplicama”.

Prošle su dvije godine otkako je Martin Taylor startom talibanskog pripravnika slomio fibulu lijeve Eduardove noge i “dislocirao” mu gležanj. Liječničku pomoć na travnjaku St. Andrews stadiona ukazivali su mu punih osam minuta, nakon toga je uslijedilo godinu dana rehabilitacije i suhog treninga. Arsenal je u tom trenutku jurišao na vrh ljestvice, a Dudu je svakom utakmicom sve više podsjećao na “robocopa” koji je sezonu prije zabio više od 50 golova za Dinamo i nacionalnu momčad. Utakmica u Birminghamu bila je prekretnica i za našeg napadača, ali i za momčad koje se ubrzo ispuhala i ispala iz borbe za trofeje.

Godinu dana kasnije, 16. veljače, Eduardo je odigrao prvu službenu utakmicu nakon maratonskog bolovanja. Arsenal je pobijedio Cardiff uz dva njegova pogotka, a novine su dan kasnije svečano objavile kraj Duduove muke i - pogriješile. Pokazat će se da je napadač tek uletio u zonu turbulentnog leta koja traje sve do danas jer Eduardo je u povratničkom meču ozlijedio zadnju ložu, zbog čega je pauzirao naredna tri tjedna. Natjecateljskom nogometu vratio se 8. ožujka na spektakularan način. Njegov gol, elegantan volej petom u rašlje Burnleyjeva vratara, na kraju sezone je uvršten u klupsku antologiju i proglašen sedmim najljepšim golom u Arsenalovoj povijesti.

Euforija se nije stigla stišati, a Dudu je već tri dana kasnije otvorio novo bolovanje. Ozlijedio se na utakmici Lige prvaka u Rimu. Novi povratak po sada već uhodanoj matrici dogodit će se u travnju. Utakmica za nacionalnu momčad u Andori, pogodak i posjet klupskom liječniku. Nakon dvotjedne stanke Eduardo je uskočio u stroj s klupe na Old Traffordu, kao joker u polufinalnom okršaju Lige prvaka. Još jedna ozljeda dokrajčila je strpljenje igraču koji je inkognito zbrisao na operacijski stol u Amsterdam, kako bi svjetski poznati ortoped Van Dyke napokon doveo u red “geometriju” njegove noge.

Izostavljajući Eduarda s popisa kandidata za meč s Ukrajinom izbornik Slaven Bilić ljetos je ohrabrivao nogometnu naciju riječima da je “Eduardo jak u glavi”, da je njegova volja nesalomljiva i da će se vratiti još jači. Ali Dudu se u reprizi istrošenog klasika vratio kako bi se ponovo ozlijedio. Protiv Olympiacosa je krajem rujna ušao s klupe, donio preokret i - pauzirao sljedećih mjesec dana. Ozlijedio se i krajem studenoga protiv Chelseaja, zatim i 27. siječnja protiv Aston Ville. U međuvremenu je odigrao nekoliko utakmica, u pravilu solidno. Arsene Wenger mu beskrajno vjeruje i zato mu je produžio ugovor. Bilić također je siguran da će ovaj nesretni vrtuljak završiti hepiendom.

Nogometna javnost više nije tako sigurna. Na površinu se izvlače primjeri igrača koji su prolazili sličan put, nakon teških ozljeda više nikada nisu zablistali istim sjajem. Alan Smith je nakon loma noge iščezao s mape, Luc Nillis nije imao snage za povratak poslije grozne frakture, Djibril Cisse se predao u žestokoj premierligaškoj konkurenciji i izabrao “rekreaciju” u opuštenijoj grčkoj ligi. Nadajmo se ipak da će Dudu otrgnuti ovoj struji. Henrik Larsson je dokazao da su i čuda moguća.