U različitim su raspoloženjima došli na presicu. Naravno. Zoran Mamić i Igor Tudor ušli su u povijesne knjige svojih klubova na samim počecima svoje karijere. Mamić u dvanaestoj, Tudor u 32. utakmici koju je vodio s klupe u karijeri. Nikad Dinamo od 1945. godine nije dobio Hajduk većom razlikom, nikad Hajduk, jasno je, nije izgubio uvjerljivije od Dinama. Kakav je to osjećaj?
- Prekrasan, stvarno prekrasan. Hvala vam na tom lijepom pitanju - s dubokom razinom ironije i ništa manjom ljutnjom u očima odgovorio je Tudor.
Očekivano, Mamić je bio nešto rječitiji:
- Lijep je osjećaj kada dobiješ takvu utakmicu, kada odigraš tako atraktivno. Bio bih licemjer kada bih rekao da nisam sretan i da ne osjećam veliko zadovoljstvo.
Hoće li ova pobjeda Mamića nagnati na dulji ostanak na klupi?
- O tome uopće ne razmišljam.
Tudor je odmah naglasio:
- Nemam što puno reći, nisam od nekog posebnog raspoloženja. Jedino što mogu reći je da igračima nemam što zamjeriti. Sve naše mane i sve njihove vrline došle su do izražaja. Konačni rezultat nije pravo mjerilo kvalitete, kao što ni naša pozitivna serija protiv Dinama nije pravo mjerilo kvalitete. Oni su dobili svaki duel, dopustili smo im da rade šanse i kad smo bili agresivno gore, i kad smo se vratili u obranu. Bili su brži, bolji, jači, kvalitetniji, što su realizirali pogocima. To je nogomet, to je život, nemam svojim igračima što zamjeriti, što sam im rekao i u svlačionici. Mi se okrećemo novim utakmicama, pred nama su Zadar i Rijeka.
Kako će uspjeti dignuti momčad nakon ovakvog poraza?
- Dignut ćemo se bez problema. Vidjet ćemo to već u ponedjeljak.
Je li nedostajala podrška Torcide koja je tribinu napustila već na startu prvog poluvremena?
- Torcida uvijek fali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....