Iza hajke se uvijek skriva vlastita nesposobnost

Jednom davno, dok je Hrvatska bila još mlada država, sudjelovao sam sa splitskim novinarom Zdravkom Reićem u TV dvoboju “Je li Split zakinut u odnosu na Zagreb?” Idućega dana glavni urednik SN-a rekao mi je: “Izgubio si...” S užitkom, odgovorio sam, jer doista mislim da Split pokušavaju pretvoriti u sportsku provinciju. Znam samo da je pokojni državni poglavar bijesno ugasio televiziju i pitao: “Tko je taj zagrebački idiot?”

Danas se povijest ponavlja! Vlatka Markovića u penziju! Zdravka Mamića, maksimirskog Lucifera, koji podupire “nogometnog Tuđmana” iz Rusanove, u pakao! A Zagreb, nogometnu Sodomu i Gomoru, personifikaciju zla i leglo mafije definitivno treba razotkriti i razoriti. Tako bi se u tri rečenice mogao opisati program predsjednika Hajduka, splitskog pekara, koji poput Ivane Orleanske stoji na čelu sa zastavom južnjačke utjehe i nadom da njegove “krafne i kiflice” više neće letjeti sa sjeverne tribine poljudskog stadiona te diže šaku prema Zagrebu.

Slažem se sa Svagušom da Vlatka Markovića treba umiroviti, ali prije nego što ga pošaljete u zaborav, učinite mu malo zadovoljstvo jer - on je bio i Hajdukov trener. Vratite mu prvenstvo, koje ste mu oteli u ljeto 1979. godine, kad su Dinamo i Hajduk poravnati završili prvenstvo s 50 bodova, unatoč Dinamovoj pobjedi u Splitu (2-1), a Vlatku Markoviću su oteta dva boda u jednoj neregularnoj utakmici u Rijeci.

Makar je Zorislav Srebrić, tada tehnički direktor Dinama, izjavio da će “doktorirati na utakmici u kojoj su modri pokradeni”, niti je dobio spor, niti je doktorirao, na žalost, postao je tajnik HNS-a. I tada je luzerski tandem Marković - Srebrić bio Hajdukova žrtva, kao što će vjerojatno biti i u prosincu, na novim izborima za šefove HNS-a.

No, tada je Hajduk imao “Mamića” u liku Tita Kirigina, jednog od najmoćnijih ljudi u jugoslavenskom nogometu i za zelenim stolom ga je bilo nemoguće pobijediti. Hajduk je bio jedna od dvije dominantne figure YU nogometa, ponajprije jer su imali sposobnog menadžera, izuzetnu logistiku i prvoklasnog stručnjaka u liku Tomislava Ivića. A Dinamo je svoju gubitničku ulogu pravdao “zavjerama s Terazija”, sve svoje frustracije liječile su se Beogradom i prijetvornom bizantinskom neiskrenošću.

A zapravo se iza “Beograda i Bizanta” skrivala vlastita nesposobnost, tradicionalni gubitnički duh, što je vrlo slikovito ilustrirao Ćiro Blažević 1982. godine kada je razbio melankoličnu purgersku narav i natjerao beogradske novine na naslov “Dinamu nitko ništa ne može”.

Danas se Hajduk pretvorio u negdašnji Dinamo, uživio se u ulogu žrtve, pravdajući strah od nogometnog neuspjeha zlom i pokvarenom metropolom, u kojoj inače i danas živi najmanje 200.000 Dalmatinaca, tek nešto manje nego u Splitu. Pet godina bez naslova prvaka rodilo je strah od generalnog navijačkog bunta, iako je u tih zadnjih pet godina u Hajduku bilo puno novca i “malo vitra” u političkom smislu. No, i potpora Ive Sanadera izgubila je smisao zbog nesposobnosti klupskog rukovodstva koje se nije znalo oduprijeti Mamiću. I sad su napali najslabiju kariku, nogometni savez, čiji je gard neuvjerljiv, pa čak i neinteligentan, koji se prestrašio “brutalnog” napada Torcide i, čuvajući tople, udobne fotelje, skrušeno moli: “Mamiću, pomozi!”

U dalmatinsku akciju uključio se i predsjednik države koji je otputovao čak u Los Angeles, da bi detektirao “malo mafije” u hrvatskom nogometu, što je također “malo vitra” u Hajdukovu, odnosno Svagušinu ofanzivu. Voda na Hajdukov mlin su i Dinamovi falsifikati, posebno onaj o proslavi 100. rođendana Dinama, iako - ako je Dinamo tražio sljednike, bilo bi primjerenije da je uzeo godišnjicu osnivanja HAŠK-a, 1903. godinu, jer je ključnu ulogu u osnivanju Dinama 1945. godine imao haškovac Ivica Medarić.

O.K. Slika Hrvatske iz temelja će se promijeniti. Predsjednik države bit će Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović, deklarirani simpatizer Hajduka iz Zagreba, predsjednik Hrvatskog nogometnog sveza Igor Štimac, izbornik Slaven Bilić, kapetan nacionalne momčadi Darijo Srna, a utakmice će se igrati u Splitu. Imaju i moj glas...

Cibona će se ugasiti zbog taštine Milana Bandića, u Ledenoj dvorani Zagrepčani će uživati u hokeju na ledu i nakon 0-5 sa Salzburgom pljeskati i skandirati “Ustanite, purgeri”, a sigurnija oklada od toga da će Sammir igrati za Hrvatsku jest da će na repertoaru svakog boljeg hrvatskog kazališta biti skladbe dr. Ive Josipovića. Jedino nisam siguran da će propasti Dinamo jer Dinamo je danas Hajduk s kraja sedamdesetih i ima i “Tomislava Ivića i Tita Kirigina”.