JUTARNJI U KAMPU BESIKTASA Otkrivamo tko su ljudi koji su pomogli Biliću da pokori Tursku

Slaven Bilić je i u Istanbulu okupio stožer trenera od svog najvećeg povjerenja. Najbliže Besiktasovu trening kampu u azijskom dijelu Istanbula žive Bilićev najvjerniji suradnik Nikola Jurčević, iskusni kondicijski trener Miljenko Rak te Edin Terzić, kojeg je Slaven otkrio u svojoj posljednjoj godini izbornikovanja i uspio ga ‘oteti’ Jürgenu Kloppu.

Svi oni rade timski, s nekim specifičnim zaduženjika. Tako Jurčević i Terzić predlažu metodiku treninga, Rak i Jurčević fiziologiju treninga, kada jače, kad slabije vježbanje, zajedno predlažu tjedni plan mikro-ciklusa, sve ovisno o broju zdravih i spremnih igrača, o čemu svakog dana Raka izvještava klupski liječnik. Posljednja riječ na sve prijedloge je, jasno, Bilićeva.

- Sve što radimo je moderno, na razini najvećih klubova, ali prilagođeno kvaliteti igrača, nalašava Rak, iskusni atletski trener koji je s nogometašima počeo surađivati sredinom osamdesetih u rodnom Osijeku, potom devedesetih u Dinamu i Ciboni, a na OI 2004. se brinuo o kondiciji naših zlatnih rukometaša. Bilić ga je pozvao u nogometnu reprezentaciju i potom u moskovski Lokomotiv i sada Besiktas.

Treninzi budućnosti

- Ovdje je mentalitet sličniji našem, pa nam je lakše nego u Rusiji. U odnosu na razdoblje prije 30-40 godina, napredovala je informatika, pa nije problem saznati kako treniraju primjerice Arsenal ili Borussia Dortmund, ali to je razina koju ne možeš kopirati jer fizički tvoji igrači nisu za nju spremni. Moraš je prilagoditi svojoj razini, da bi jednog dana dostigao njihovu, ističe Rak, koji je nakon atletske karijere skakača u dalj brzo shvatio da nema sreće u kopiranju tuđih treninga, nego u adaptaciji.

- Današnji treneri previše doslovno kopiraju, a igrači im nisu zreli za te kopije.

Zanimljivo je Rakovo viđenje budućnosti kondicijske pripreme nogometaša:

- Bit će poželjno da kondicijski trener bude bivši nogometaš, a kako bi se imao vremena obučiti, veće su šanse da to postane netko tko ranije završi karijeru. Situacijski treninzi su treninzi budućnosti, sve što možeš raditi s loptom je bolje od rada bez nje, poručuje Rak.

Hrvatskoj javnosti potpuna je nepoznanica četvrti i najmlađi član stožera Edin Terzić (31), rođen u Njemačkoj (Menden). Majka mu je iz Osijeka, a otac iz Bosne, no ima njemačku i hrvatsku putovnicu:

- Glava mi je njemačka, srce balkansko, a jezik nešto između, rekao sam i Slavenu kad smo se upoznali. A po nacionalnosti sam - čovjek, kaže nam simpatični i studiozni Terzić s kojim smo se dovezli na jutarnji trening u Besiktasov kamp.

Bez slobodnih dana

Terzić je diplomant njemačke nogometne akademije s A-licencom, prethodno je studirao sportsku znanost u Bochumu. Igrao je nogomet za niželigaša Wattenscheid, potom kao pomoćni i glavni trener vodio Borussijine uzdanice iz kategorija U-16 i U-19. U Istanbulu gotovo da nema slobodnog dana, jer je Besiktasov glavni skaut, ne stigne pohađati preostali semestar za Pro licencu.

- Nemam radno vrijeme, svaki slobodni trenutak gledam neku utakmicu. Ne ocjenjuje se nekoga preko fiksnih kriterija, plus-minus, kvačica-crtica, nego ga se promatra kako se ponaša na terenu i bilježe specifičnosti. Primjerice, Luka Modrić ima odličnu predorijentaciju, s manje gledanja okolo nego primjerice Xavi i Iniesta, koji u 30 sekundi čak i do 12 puta okrenu glavu da bi imali rješenje za tri dodavanja unaprijed, otkrio nam je jedan detalj Terzić.

- Nikad samo jedan skaut ne gleda nekog igrača, nego pet različitih skauta na pet različitih utakmica; deset očiju i pet glava bolje vidi.

Turci poput Hrvata

Terzić ima ugovor s Borussijom Dortmund do 2018. kojeg je zamrznuo. Gleda najviše utakmica sljedećih suparnika, pet do osam, Bilić i Jurčević najbitnije dvije. Samo 30-ak posto pokaže momčadi, na DVD-ima ili prezentacijama.

- Osim toga, svaki igrač e-mailom dobije link preko kojeg na iPadu gleda izravne suparnike: napadači braniče i obrnuto, bočni igrači bočne, vezni vezne.

Terzić je za Bilića radio analize i za vrijeme Eura 2012., izdrilao ga je Klopp, za kojeg je gledao po 500 utakmica godišnje i stvorio si zavidnu bazu podataka o igračima.

Turci su slični Hrvatima po nestrpljivosti kojom čekaju uspjeh te amplitudama raspoloženja, od euforije do depresije i natrag malen je korak.

- Čovjek iz kluba mi je lani, kad smo startali sa četiri pobjede, rekao: “Poklonit ću ti Rolex ako postanemo pravaci”. Odgovorio sam mu: “Ne treba meni vaš sat, nego vrijeme” - zaključuje Terzić.