'Kako je moguće da smo osuđeni mi koji nismo primili mito, a kriminalci slobodno šetaju?!'

Kažu oni koji ga dulje poznaju da je takav, da ne može sjediti mirno. Andrija Balajić (39) cijelo je suđenje bio takav. Gestikulacije, primjedbe, komentari... Balajić je intenzivno proživljavao osobnu dramu.

- Ne mogu si pomoći, naravno da sam ostao u šoku, kako ne bih ostao u šoku. Takav sam, ali na kraju sam spoznao i jednu veliku pozitivnu stvar. Uvijek sam mislio da ću nastaviti raditi u nogometu, ali sada, nakon svega, posve mi je jasno. Cijela ova afera otvorila mi je oči. Napokon živim obiteljski život, napokon sam svojima darovao vrijeme koje su sve te godine zaslužili.

Balajić je jedini nakon suđenja pustio emocije da ga vode, izrečena kazna za njega je bilo proživljavanje pakla.

- I danas vam tvrdim da ne mogu vjerovati kako se to dogodilo, radi se o cijelom nizu nelogičnosti koje su nam presudile. A nevini smo. Pa kako je to moguće? Slušaš kakav je sustav, ali u velikoj mjeri ne vjeruješ ili ne želiš vjerovati, sve dok se sam u to ne uvjeriš. Sustav nije pravedan.

Zašto ste pomogli Mumleku?

- Nisam razmišljao kako ću pomoći Miljenku, već sam isključivo želio kazati istinu. A istina je da je on sve odmah odbio, dok sam se ja, istina je, dvoumio, bio sam u teškoj financijskoj situaciji, svašta ti prolazi kroz glavu. Nije alibi, ali kada 8-9-10 mjeseci ne dobiješ plaću, onda ne razmišljaš posve razumno, teško ti je, gledaš svuda, a ne vidiš izlaz. Ali onda me Miljenko odgovorio, kazavši mi da pustim to i maknem se. I ja sam ga poslušao, pravovremeno sam odbio sudjelovanje. Dakle, na kraju svega, mi smo odbili namještanje, nismo primili mito, a osuđeni smo na sedam mjeseci zatvora! Pa kako je to moguće?! Mi smo spriječili namještanje, a onaj koji ga je tako silno želio sprovesti, danas varaždinskim ulicama šeta slobodan.