KAKO SE KROJI VRH LJESTVICE? Riječka pojačanja zabila 32 gola, Dinamova 25, a Hajdukova - 2!

Zašto je Dinamo uvjerljivo prvi, zašto je Rijeka druga i u derbiju deklasira trećeplasirani Hajduk? Površinski odgovor je: zato što Dinamo ima najviše bodova, Rijeka nešto manje, a Hajduk najmanje u tom tercetu. Međutim, pravi odgovor leži u segmentu kupovine pojačanja. Igrača koji stvaraju razliku na terenu. Kupovna moć Dinama je najveća, to nije sporno. Rijeka je u tom poretku druga, a Hajduk je ispod trećeg mjesta koje drži na ljestvici HNL-a. Dinamo je momčad koja se i ove sezone najviše pojačala, Rijeka je također puno ulagala, a Hajduk dovodio igrače kojima je temeljni kriterij angažmana bio status "bez odštete". Doduše, imali su Bijeli i kriterij da su prinove igrači bolji od domaćih, da budu pojačanja za prvu postavu, međutim rijetki su opravdali takav status. Hajduk je utrku za dva mjesta u samom vrhu izgubio upravo u segmentu pojačanja, jer Dinamo i Rijeka puno su bolje poslovali, a ruku na srce, imali su i čime kupovati. Za razliku od Hajduka koji se bazirao na domaćim igračima i ponekim pojačanjem koje se u konačnici pokazalo samo kao prinova. No, idemo redom...

Analiza hijerarhije HNL-a jasno govori da je Dinamo doveo dva najbolja stranca lige. Soudani i Fernandes, Alžirac i Čileanac, igrači su koji su napravili razliku u odnosu Dinama i ostalih momčadi hrvatskog prvenstva. Zajedno su postigli 24 pogotka u prvenstvu donijevši prevagu Modrima. Riješili su i niz utakmica, uz Čopa stvarali prednost Dinamu tijekom sezone. Uz Fernandesa i Soudanija kupili su Modri čitavu lepezu internacionalaca, pogotovo u obrani. Pinto i Lima, portugalski tandem na bekovima, stoper Taravel, vratar Sandomierski. Dodali su im domaća pojačanja, Ježinu kao prvog vratara (Istra) te Antolića iz "bratske" Lokomotive. Imali su Modri i promašaja poput Cleytona kojeg su potjerali nakon samo dva mjeseca, peh je ozljeda Taravela koji je odigrao samo jednu utakmicu u prvenstvu, ali sveukupno, Dinamo je pokazao kako se ulaganje u konačnici mora isplatiti.

Za Europu je to još uvijek "tanko", ali onda je jasno gdje su ostali kada Dinamo ni uza sva ulaganja ne može ništa značajnije napraviti u europskim natjecanjima, a u HNL-u je godinama neprikosnoven.

Možda upravo Rijeka tu sljedećih sezona prekine dominaciju Modrih ukoliko nastavi s kontinuiranim ulaganjem kao što su to radili kroz protekle dvije sezone. Prvog ljeta kada je Volpi preuzeo klub s Kantride dovedeno je 18 igrača , a potom je napravljen filtar i tijekom ovog prvenstva Riječani su uzeli 13 novih igrača. Kao što je Dinamo dovodio iskusne internacionalce, igrače u dobi od 23 do 26 godina, tako je i Rijeka posegnula za sličnim profilom, ali iz domaćeg bazena. Četiri igrača su doveli iz Dinama pojačavši se u napadu (Kramarić, Krstanović), u vezi (Pokrivač) i na boku (Tomečak). Dva su angažirali iz Lokomotive (Maleš i Boras), vratili su Anasa iz Al Ittihada te njima pridodali Osječanine Leškovića i Kvržića.

Na polusezoni su shvatili da im treba jača lijeva strana su uzeli Leovca iz bečke Austrije i Brazilca Moisesa. Takvo ulaganje moralo je donijeti rezultat, pa je Rijeka uz drugo mjesto na ljestvici došla do finala Kupa, a iznenađujuće su se plasirali i u skupinu Europske lige. Ovosezonski cilj ispunili su i preko plana. Istina je da su imali velika ulaganja, potrošili su novca, igračima dali unosne ugovore od 120.000 do 180.000 eura, ali na kraju kada se sve zbroji, dobili su ono što su željeli. Kao i Dinamo, imaju okosnicu momčadi koja na ljeto može u novi europski pohod, a jasno je da se pritom očekuju i nova pojačanja.

Što je radio Hajduk dok su Dinamo i Rijeka kupovali i slagali iskusnu momčad? Bijeli su tijekom cijele sezone uzeli pet novih igrača od kojih se nijedan nije pokazao pojačanjem. Prošlonedjeljni jadranski derbi najbolje je ogledalo razlike Rijeke i Hajduka. Dok su Riječani u Krstanoviću imali ključnog igrača dvoboja, a povratnik Anas se pokazao u velikom izdanju, s druge strane je Hajduk bio oslonjen na vlastiti kadar. Iluridze i Vasilj nisu ni putovali u Rijeku, dok su Abduholikov i Anđelković ostali skromnog, gotovo neprimjetnog učinka. A dovedeni su da budu pojačanja. Peta prinova, Haris Bukva, već je mjesec dana bivši igrač Hajduka. Na proljeće je imao status pričuve i zato je krajem ožujka napustio Poljud.

Teško je bez odštete dovoditi slobodne igrače s tržišta i potom očekivati da oni ponesu momčad, da se na njihovim igrama temelje pobjede. Ako to već nisu uspijevali u svojim matičnim klubovima, a imali su prethodno najmanje po tri-četiri sezone prvoligaškog nogometa iza sebe, onda je jasno da ni u Hajduku, specifično teškoj sredini za dokazivanje, ne mogu biti glavni igrači. Surova realnost ponovno je pobijedila nadu u čudo na Poljudu. Bez novca nema igrača, s tim se u Hajduku napokon moraju pomiriti.

Jer, Rijeka uzme Krstanovića sa šest prvoligaških sezona u Zagrebu i Dinamu, iskusnog igrača od 31 godine, a Hajduk preko probe dovede Uzbekistanca Abduholikova koji bi trebao poboljšati realizaciju. Na kraju Rijeka slavi 4:1, a pritom nismo zaboravili da su igrali bez Kramarića koji im je glavni strijelac drugog dijela sezone. Nema tople vode, dopunska selekcija kroz kupovinu igrača ključ je uspjeha. Tko nema snage za takvu tešku tržišnu utrku, mora biti spreman na neuspjeh u ogledu s financijski moćnijim suparnicima. Jer, bez obzira što se Hajduk veći dio sezone uspješno nosio s Dinamom i pogotovo Rijekom, prvenstvo se igra 36 utakmica, a sezonu čine i europski nastupi i domaći Kup.

Na tri fronte daleko su bolje prošli Dinamo i Rijeka, a Hajduk se mora zadovoljiti trećim mjestom. Omladinska škola odličan je temelj, ali za trofeje i velike rezultate mladim igračima iz omladinskog pogona potporu trebaju dati stariji i kvalitetniji. Zato je danas odnos 69 (Dinamo), 60 (Rijeka) i 55 (Hajduk). Jer, nije Dinamo uzalud platio Soudanija 1,25 milijuna eura, a njegova je vrijednost procijenjena na 3,5 milijuna eura. Brojke ipak puno govore.