Otkako je ušao u Prvu HNL , Split nikada nije bio sramežljiv po pitanju dovođenja nogometaša, gazde Slaven i Jozo Žužul nisu se libili uložiti u igrače za koje su procijenili da im mogu pomoći u usponu prema vrhu. Ulogu sportskog direktora sjajno je obavljao Nenad Pralija, on je posložio momčad koja će u prvoj prvoligaškoj sezoni dohvatiti 3. mjesto i izboriti Europu. On je i ostvario prvi kontakt s Ivicom Križancom kad se Omišanin razišao sa Zenitom i odlučio zaključiti karijeru kod kuće. Iako je to u početku izgledalo kao nemoguća misija, Pralija je bio uporan, a Križanac tvrdoglav i principijelan u pregovorima s Hajdukom koji su se raspali.
Čim su Žužuli dobili signal da je Križanac nezadovoljan otišao s Poljuda, prihvatili su ga u Parku mladeži i sve se dogovorili u pet minuta. Bilo je to početkom 2011. godine, ionako snažni Split dobio je najveće pojačanje, karizmatičnog igrača i vođu koji je definitivno ispunio sva očekivanja. Križanac se nije došao u Hrvatsku švercati, igrao je i ozlijeđen, bolestan i nespreman. Često kad nije bilo logike i rezona.
Split je s Križancem na čelu dohvatio Europu, prošao Domžale i odigrao dvije vrlo solidne partije sa Fulhamom. Posebno upečatljiv na tim utakmicama bio je Križanac, osvajač Europske lige i europskog Superkupa sa Zenitom. Njega zvijezde Fulhama nisu impresionirale, on je bio uvjeren da se engleski klub moglo eliminirati samo da je ostatak momčadi više vjerovao u to. Prvu utakmicu u Dugopolju Križanac je odigrao savršeno, bio je libero i ne možemo se sjetiti niti jedne njegove pogreške, makar dva tjedna nije trenirao. Na svježinu, znanje i iskustvo, te uz pomoć suigrača učinio je Fulham bezopasnim u tom susretu. Na žalost, ozljede su nakon toga prilično prorijedile nastupe Križanca, to je jedan od razloga zašto je Splitu u posljednje dvije sezone Europa izmicala za dlaku.
NAJVEĆI TRANSFERI SPLITA
1. Ivica Križanac (zima 2011. godine, Zenit) Odigrao 45 utakmica i četiri puta bio strijelac. Njegov utjecaj i značaj ne može se dočarati samo brojkama.
2. Mate Bilić (ljeto 2013., Sporting Gijon) Drugi Omišanin, više od deset godina u Španjolskoj, zabio preko sto golova u karijeri. Poznat kao fanatični radnik, prvak sa Hajdukom 2001. godine.
3. Henri Belle (ljeto 2012., Istra 1961) Kamerunac za kojega je plaćena najveća odšteta u klupskoj povijesti. U prvoj sezoni upisao 30 nastupa i zabio sedam golova. Još se čeka njegova eksplozija, nepredvidljiv, isplati ga se čekati.
4. Duje Čop (ljeto 2011., Hajduk) Krasimir Balakov ga nije volio, Split ga je objeručke zgrabio. Plesao samo jedno ljeto, nakon 29 utakmica i osam pogodaka ostvario je transfer u Dinamo, čini se da mu to nije posljednja stanica u usponu.
5. Mirko Hrgović (jesen 2011., Kavala) Bivši BiH reprezentativac, inače Sinjanin, nosio dresove Hajduka i Dinama, prošao mnogo toga u karijeri. Korektan u Splitu s 39 nastupa i jednim pogotkom.
6. Predrag Šimić (ljeto 2010., Sarajevo) Korektor vezne linije koji je bio nezamjenjiv prilikom plasmana u Europu, došao iz Sarajeva gdje je bio prvak, a igrao je i u šampionskom Zagrebu. Odradio 39 utakmica, tri gola.
7. Velimir Vidić (ljeto 2010., Šibenik) Stoper koji je došao iz Šibenika s Igorom Budišom, tamo su bili finalisti Kupa. Čvrst i jak u dvobojima, odigrao odlično prvu sezonu, kasnije su i njega stigle ozljede. Svejedno, čak 65 utakmica i pet golova u dresu Splita.
8. Filip Marčić (zima 2011., Slaven Belupo) Nije više u Splitu, šteta, pronašao je sebe na desnom boku. U 52 utakmice jednom je bio strijelac.
9. Ivan Baraban (ljeto 2011., Cibalia) Pametna kupovina. Baraban je, doduše, u 55 utakmica samo šest puta bio strijelac, a to je za napadača malo.
10. Tomislav Radotić (ljeto 2012., Cibalia) Standardan od početka, univerzalac za desni bok i sredinu terena.