Matjaža Keka je u press-centru dočekao gromoglasan aplauz. Kratki osmijeh i onda, maksimalno ozbiljni trener.
- Očekivano teška utakmica u kojoj smo imali i sreće. Znali smo da ćemo biti pod pritiskom, ali i da ćemo imati šanse. Poentirali smo u pravom trenutku. Ponovit ću... Nemate pojma koliko sam ponosan. Ovo je veliki uspjeh za Rijeku i za cijeli hrvatski nogomet. Čestitke i svima u klubu. Idemo dalje. Neka ljudi slave, nama je u ponedjeljak je nova utakmica - pričao je Kek.
- Najveća pobjeda u karijeri? Jedna od onih koje ostaju u srcu zauvijek. Imao sam sreće da sam u svom rodnom kraju osvajao naslove i odveo svoju zemlju na Svjetsko prvenstvo, ali ovo je uz tu priču, ovo ostaje u srcu zauvijek. Neka se slavi. Veliki smo klub izbacili. Bundesligaša smo izbacili. Jer smo stvorili momčad u kojoj dečki znaju da je ta momčad važnija od svakog pojedinca. Žao mi je što Dinamo nije prošao u Ligu prvaka pa da Hrvatska ima po jednog predstavnika u oba elitna europska natjecanja. Moja nagrada igračima? Neka im petak bude slobodan dan - rekao je Kek sa jedva vidljivim povremenim osmijehom na licu, ali i sijajući od ponosa.
Damir Mišković je udario temelj Rijekinoj renesansi, no ovoga jučer, i onoga u Žilini plus sve ono što Rijeku tek čeka ove sezone u Europi - ne bi bilo da stručno kormilo nije povjereno Matjažu Keku. Klupska je stabilnost Miškovićeva zasluga, a sjajni Rijekini europski rezultati su Kekovo dijete.
Uz opet sjajnog kapetana Marića (autogol je slučajnost, u krajnjoj konzekvenci nebitna), jednako takve mlade Leškovića i Maleša, ponovo pravog iskusnika Pokrivača, strijelu Kvržića, portira Vargića i čovjeka s prosjekom od gola po utakmici - Leona Benka.
Kek (kao obično) ima pravo. Zaljeve... Slavi!!!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....