LEGENDARNI VRATAR DINAMA 'Sve jenovo, kao da sam na Allianz Areni! Pa što je ovo? Gdje je moj Maksimir?’

U dresu Dinama nije skupio ni 50 utakmica, igrao je tek jednu sezonu i po svim parametrima ide ga etiketa “prolaznika” u Maksimiru. Ali Georg Koch nije za tu kategoriju legionara koji je pokupio pare i otišao za Njemačku. Ono navijačko “Koch, Koch” koje odzvanja ruinom na kraju grada još je u ušima mnogih.

“Volim ovaj Maksimir. Kada uđete na stadion, ovdje miriše na nogomet. U WC-u je miris znoja, dima i urina bezbroj generacija koje su gradile klub”, rekao je prije sedam godina i ušao u legendu. Vrlo brzo je otišao iz Zagreba u koji ga je put vratio ovih dana. Imao je za odraditi neke privatne stvari, usput je otišao do kluba, posjetio svlačionicu i ostao šokiran.

- Gledam sve novo. Hotel i svlačionice kao da sam na Allianz Areni. ‘Livijo, pa što je ovo? Gdje je moj Maksimir?’ - smije se Koch i priznaje kako je igrao tešku utakmicu s emocijama ovih dana.

Oružar je prva zvijezda

- Pratio sam sve što se događa putem interneta, ali nije mi bilo lako. Kada sam otišao 2008. bio sam slomljen, a u utorak sam se ponovno sastavio. Znam da će neki reći da sam bio ovdje tek godinu dana, ali imam tu neku posebnu vezu s klubom, navijačima i Zagrebom. Neke spone koje su neraskidive - priznaje vratar koji je teško pristao na intervju. Trebalo je puno nagovaranja da Koch sjedne pred mikrofon. Počeli smo u hotelu oko 21 sat, završili u jutarnjim satima. Pred jutro smo ga pitali čemu duguje taj specifičan odnos s nogometnim pukom u Zagrebu. U kratkom roku je okupirao srca navijača. Malo se zamislio.

- Valjda zbog mog karaktera. Uvijek sam bio direktan i pun poštovanja prema nogometu od kojeg živim i kod mene nema ‘talasanja’. Što mislim to i kažem, bez obzira na posljedice. I ne mijenjam mišljenje. Valjda su to navijači prepoznali. Nemam drugo objašnjenje. Znate, danas su na sceni nove generacije. Oni mladići, prepoznat će te ih po tome što izlaze iz svlačionica sa smiješnim torbicama pod pazuhom. Njima je sve servirano i nemaju grama poštovanja prema ljudima koji desetljećima rade u klubovima. Onda odigraju jednu utakmicu i misle da su svu pamet svijeta popili. Ja ne pripadam tom svijetu. Meni je oružar prva zvijezda kluba jer on je konstanta, svi su prolazni. Tako sam odgajan, tako mislim - govori naš sugovornik i polako evocira uspomene na dane kada je čuvao mrežu Dinama. Kaže da onaj Ajax i Amsterdam Arenu ne može nikada zaboraviti.

Često vrti kadrove te pobjede koja je bila katapult za kasnije ‘modre’ uspjehe...

- Stigli smo u Amsterdam da budemo sparing-partneri velikom Ajaxu. Nakon poraza u Maksimiru, nitko nije vjerovao u nas i to nas je dodatno motiviralo. Kakvu smo utakmicu odigrali... Evo, i sad se naježim kada se sjetim trenutaka. Znam svaki detalj i redovito je igram u glavi - priznaje Georg Koch.

Danas su navijači i klub na podijeljenim stranama. Koch priznaje da ga boli takav rasplet ali nemoćno sliježe ramenima. Kaže da nema smisla taj rat jer klub bez navijača nije klub, kao što navijači bez kluba nisu navijači.

- Dinamo raste u svakom smislu, ali uspjeh nije potpun bez podrške. Oni moraju pronaći put da sjednu i riješe probleme. To je jedini način. Niti jedna strana ne smije postavljati ultimatume jer to ih neće nigdje odvesti.

Svojih vremena u Maksimiru Koch se sjeća po promjenama trenera. On je igrao pod Soldom, kasnije je došao Ivanković. Sada je na štihu Zoran Mamić kojeg Koch pamti kao čovjeka s velikim autoritetom u svlačionici. Kaže da su ga igrači voljeli jer ih je shvaćao i njegov put u trenerske vode nije iznenađenje za Kocha.

Harmonija u momčadi

- Napravio si je momčad po mjeri. Ima harmoniju koja je bitna za rezultat i dobro radi svoj posao. Nakon ovih problema vratio se jak, što je dokaz da ima dobru glavu. Kapa dolje za Arsenal - govori Koch i otkriva kako je podvig bivše momčadi pratio na televiziji.

- Vrtio sam utakmice i stanem na onu Dinamovu protiv Arsenala. Gledam i ne vjerujem. Nikada im se nije dogodilo da cijela momčad daje 120 posto sebe. Uvijek je netko imao lošiji dan, ali ovaj put su svi letjeli i nogomet im je to vratio. Uvijek lopta vrati poštenje u igri. Nakon te utakmice sam shvatio da je vrijeme za povratak u Zagreb.

Kada je 2007. stigao u Dinamo, Koch je potpisao ugovor na dvije godine. Odradio je jednu prije nego je zatražio raskid. Bio je to grom iz vedra neba za navijače, a Koch nikada nije rekao zašto je to učinio. Tribine su ga voljele, imao je autoritet u svlačionici, ugovor...

- Bio sam već u godinama. Ostvarili smo plasman u skupinu Europske lige, uzeli prvenstvo i Kup. U sebi sam osjetio kako bi još jedna godina bila previše. Nema šanse da igram na ime i staru slavu i otišao sam kod Mamića i rekao da je to kraj. Osim toga, bio je tu Ivan Kelava koji je grizao na treninzima i tražio svoju šansu. E sada, da ja branim na ime i kočim njegov progres, nije imalo smisla - tumači njemački vratar.

Petarda u derbiju

Ipak, Dinamo nije bio kraj za njega. Otišao je u Njemačku i nakon tri tjedna stigao je poziv Peter Paculta, tadašnjeg trenera Rapida, kojem se ozlijedio glavni vratar.

- Rekao sam mu da je gotovo, ali Pacult je inzistirao. Rekao mi je da ne trebam trenirati već samo svaki vikend stati na gol. Na kraju sam podlegao pritisku.

Koch je branio nekoliko utakmica, a onda je karijera naprasno prekinuta zbog petarde koja je u derbiju s Austrijom eksplodirala pored njegove glave.

- Šest mjeseci sam osjećao posljedice. Nisam mogao uspostaviti ravnotežu, glava me boljela. Na kraju sam ozdravio, ali ozbiljan nogomet je postao prošlost.

Bivši vratar još nije siguran hoće li doći na Allianz Arenu u utorak, ali novi susret sa Zagrebom zakazao je u prosincu kada dolazi na Bayern s Jensom Nowotnyjem. Na pitanje o šansama Dinama protiv Bayerna samo se nasmijao.

- Sve ono što su pokazali protiv Arsenala i loš dan Bayerna. I onda je tek možda. Treba ući s čistim glavama i stavom da sve što se napravi, dobro se napravi. Pa možda neka kontra, autobus u šesnaestercu, sreća....

Nakon karijere Koch se posvetio knjigama. Završio je trenersku akademiju i specijalizirao rad s vratarima. Ponekad odradi neko gostovanje na televiziji, a oni koji su ga gledali tvrde da ima nogomet u malom prstu. Trenutno je bez angažmana a na pitanje bi li se vratio u Maksimir, ovaj put kao trener, odgovorio je sjaj u njegovu pogledu... Ljubav prema Dinamu i Zagrebu u ovog je Njemca neupitna. Na potezu je klub..