Mamić: Jurčić ima četiri kola da si sačuva posao

ROGAŠKA SLATINA - Dok je premijerka uzjahala konja i, kako kaže, sad je sigurna da konj ide u pravom smjeru, maksimirski premijer je od svoje ergele pobjegao u zelenilo dežele. Šepavu igru, nervoznog trenera, razmažene pulene i pogibeljni stadion Zdravko Mamić zamijenio je rasporedom - sauna, bazen, masaža - i isključenom številkom. Detoksikacijska kura promijenila je kurs kad se šef “modrih” ležerno u trenirci Aston Ville ušetao u lobi hotela u Rogaškoj Slatini i ugledao entuzijastična pera koja su odlučila zaje.... isključenu številku... Izraz lica kao u ‘srećkovića’ koji stoji na plaži u Tajlandu dok prema njemu ide tsunami.

- Nedostajao mi je netko da pričamo o Dinamu - odlučio se za dobrodošlicu nenadanim gostima i sjeo za stol. Izgleda da Alaga i Mićo Vujanić, intimusi s kojima je već osam dana u Rogaškoj, bježe od “svetinje” kao teme. Možda je i to dio terapije.

- Znam da će ovaj razgovor biti među nama, dok se ne raziđemo - nasmijao se Mamić i - pogodio.

Odmah u glavu dao je odgovor na pitanje zbog kojega je i pobjegao tamo, zbog kojega mu mobitel ne može provariti sve propuštene pozive i zbog kojega smo uostalom i potegnuli do tog slovenskog mjesta.

- Jurčić je novi stari trener Dinama - odgovorio je.

- Ne mogu biti precizniji u svom odgovoru. Ovo novi je isključivo zbog toga što čitam da ste ga već smijenili.

Pokušali smo se braniti kuloarskim pričama u Maksimiru. Nije prošlo.

- Znam da priče postoje, ali one ne kreću od mene. Ovdje sam osam dana, a na mobitel sam razgovarao ravno dva puta sa svojom tajnicom i niti jednom nisam spomenuo Jurčića. Utvaram si da se predsjednika Uprave ipak nešto pita kad se odlučuje o treneru.

Naravno da se pita, ali taman da je Obama predsjednik Uprave, kljakavu igru Dinama tri mjeseca prije Europe upakirati ne može ni Copperfield.

- Pa nisam lud. Vidim kako igramo. Treba posložiti neke stvari u glavi. Vidjeti zašto nema igre. Jel’ taj pad zbog ozljeda, forme igrača...

Ili trenera, dodali smo.

- Nije dobro kad Dinamo uzme bod u zadnje tri utakmice sa Zagrebom. I kada se toliko čeka pobjeda nad Hajdukom.

Ima i objektivnih okolnosti zašto Dinamo nije sjena momčadi od jeseni.

- Morales i Mandžukić zabili su na jesen 21 prvenstveni gol, a sada ih nema. Izvan forme su. Puno je to elemenata i najlakše bi sada bilo uperiti prst u Jurčića.

Dakle, Jurčić ostaje i nakon Cibalije?

- Sasvim sigurno. U subotu ćemo uzeti naslov pa pričekati do kraja. Onda ćemo sjesti i vidjeti na čemu smo i kako stojimo.

Ako smo dobro shvatili između redaka, Kruni Jurčiću će sve četiri utakmice do kraja prvenstva biti kvalifikacijske. Zanimljivo, Mamića neće biti na eventualnoj proslavi naslova u Vinkovcima.

- Ostajem tu do 1. svibnja.

Sasvim dovoljno da osmisli kako će Dinamo izgledati sljedeće sezone. Kao da nam je čitao misli, isti tren se ustao, otrčao u sobu i donio stare novine u kojima su navedene postave Dinama u nekoliko zadnjih sezona.

- Gledaj ovo. Od prošle sezone ostalo nam je u momčadi čak sedam prvotimaca. Nema Hrgovića, Mikića, Balabana i Lovrena, a došli su Cufre, Kovač, Morales, Vrsaljko i Tomečak. Pa mladi Antolić. Ostavili smo Mandžukića, priključili Kramarića. I vi pišete kako rasprodajem momčad. Evo vam dokaza da nije tako.

Poraz od Red Bulla ga još boli. I još baca u depresiju. To Mamić ne skriva.

- Sve smo napravili kako treba. Ali, ne može Zdravko Mamić paziti na travnjaku da Mandžukić ne dobije karton zbog prigovora.

Mandžukić je očito i dalje crvena krpa za izvršnog dopredsjednika.

- Njega smo ostavili i dali mu ogromnu plaću da odvede Dinamo gdje treba. Nije uspio. Pa pogledajte taj Salzburg. Nadigramo ih prvo u prijateljskoj, pa gore u prvoj utakmici. Kažu da smo igrali defenzivno u Zagrebu, a ja mogu dokazati da nismo. I onda taj isti Red Bull prođe dalje, pobijedi u svim utakmicama u grupi i osvoji bodove za koeficijent koji mi nismo u pet godina.

Ali i Mandžo ima šefa. Impliciramo zapovjednu odgovornost. No, prava bomba je stigla malo kasnije.

- Znaš, sad dok imam vremena i dok razmišljam o stvarima koje se događaju u našem sportu, sve sam bliži odluci da odem.

Kako to mislite?

- Upravo tako kako sam i rekao.

Nažalost, nije bilo kamera da otkriju izraz lica. Ne znamo je li ova poza vježbana pred ogledalom, ali Mamić je izgledao vraški ozbiljno u svojoj namjeri. Namjeri u koju mu nitko nije vjerovao, kao u priči o pastiru koji je par puta lažno uzbunjivao da dolazi vuk. Nažalost, tako je bilo i onaj put kad je vuk stvarno došao... Nekoliko sekundi tišine koju inače opisujemo kao onu koja se “nožem reže” i uslijedilo je pojašnjenje:

- Sada se ozbiljno pitam ima li sve to smisla. Svi se kunu u ljubav prema Dinamu, a mi na stadion ne možemo dovući više od tri tisuće ljudi. Ja sam valjda zadnji luđak u ovome gradu koji se želi boriti, ali ne mogu sam. Nemam ničiju podršku.

I tu je u pravu. Mnogi su generali poslije bitke. Tako je i kad se spomene stadion. Prava tabu tema.

- Samo se živciram kada ga netko spomene. Najbolje je da šutim.

Nije tajna da ga je rastužio potez mladih Zagrepčana koji grabe političke bodove kod svojih stranačkih šefova na način da u Skupštini grada miniraju svaku ideju da Dinamo dobije pristojno mjesto za život.

- A šta ću ja vama to sve pričati kada vidim da sve znate - skinuo je rukavice Mamić, ispratio nas do auta i vratio se u mir Rogaške.