NEMOJTE SE KLADITI PROTIV NJEGA Ako netko zna kako srušiti Barcelonu, onda je to - Pep Guardiola

Katalonac Ferran Adrià najveći je chef današnjice. U više je navrata u relevantnim izborima proglašavan za najboljeg ili najrevolucionarnijeg kuhara na svijetu, a isto je bilo i s njegovim restoranom 'elBulli' (tri Michelinove zvjezdice) na Costi Bravi, poznatom po molekularnoj gastronomiji i konceptu 'dekonstrukcije' jela, čiji je Adrià pionir i najpoznatiji pobornik. U lipnju 2011., prije punog jeka turističke sezone, 'elBulli' je zatvoren za goste i kasnije pretvoren u kreativni centar za istraživanje kulinarstva. „Restoran se nije zatvorio“, rekao je kasnije Adrià. „Samo je prestao posluživati hranu.“

Premda je u cijelom svijetu priznat kao radikalni inovator i genij, mnogi su ga – uključujući i neke od kolega iz struke – optuživali za snobizam i pretencioznost. Da pravi veliku filozofiju i umjetnost od nečega što to u osnovi nije, rekli su.

Ne čudi stoga da je Adrià blizak prijatelj s Pepom Guardiolom . Tijekom 2012. i 2013. puno su se družili daleko od Katalonije, u New Yorku, gdje su obojica provodili svoju studijsku godinu. Neke od njihovih razgovora uz večere u najboljim restoranima chef je kasnije otkrio medijima. Primjerice, puno citiranu rečenicu koja je završila u biografskoj knjizi 'Pep Confidential' ('Herr Pep' u španjolskom izdanju) Martija Perarnaua: „Gledaj, Ferran, sve što ja radim je da analiziram suparnike i tražim način kako da ih demoliram.“ U drugom navratu, objasnio mu je zašto je Bayern onako masakrirao Barcu u polufinalu Lige prvaka 2013. (7-0 u dvije utakmice). „Kad dođeš do određene razine, motivacija je ono što čini najveću razliku. Barcelonini igrači dotad su već bili osvojili sve. Bayernovi su bili gladniji uspjeha.“

Glad je tema o kojoj Pep ponešto zna. Po vlastitom priznanju, na dan utakmice toliko ga puca adrenalin da nije u stanju ništa staviti u sebe osim tekućine, a jede tek kasno navečer i to vrlo obilno. Možda zato na večernjim utakmicama Lige prvaka često izgleda onako unezvijereno. Naravno, hejterima ovaj podatak služi samo za ilustraciju pretencioznosti trenera koji sam sebe doživljava kao mučenika; drugi će reći da je kombinacija ovisnosti o adrenalinu i gladi u najširem smislu upravo ono što Guardiolu nadahnjuje i tjera dalje. U svakom slučaju, on je opsjednut traženjem načina kako da dekonstruira suparničke obrane.

Još otkako je odlučio prihvatiti Bayernov poziv, postojala su dva temeljna pitanja oko toga kako će svoju 'haute cuisine' s mondene katalonske obale preseliti u Bavarsku, zemlju Bratwursta i Sauekrauta.

Prvo je: može li ono što je uspijevalo u Barceloni uspjeti s 'rigidnim' njemačkim mentalitetom? Guardiola smatra da je potrebno najmanje 15 dodavanja za uspješan napad: „Bez toga je nemoguća dobra tranzicija“, jednom je rekao. U Njemačkoj, gdje se frenetični protunapadi izmjenjuju jedan za drugim, takvo gledište je posve radikalno, no njegova prva sezona u Münchenu bila je nevjerojatno uspješna sve dok u polufinalu Lige prvaka nije naletio na Real Madrid.

„Jasno mi je da pokušavam nešto što ide protiv kulture njemačkog nogometa“, izjavio je poslije prve utakmice i gostujućeg poraza 1-0. „Ali Bayern je angažirao mene, moj stil.“ U uzvratu (poraz 3-0) odstupio je od svoje filozofije i strpljivo građenje zamijenio više 'njemačkim' stilom jurnjave, ganjajući rezultat. Nikad si to nije oprostio.

Drugo je temeljno pitanje bilo i još uvijek jest: što će se dogoditi ako ždrijeb spoji Barcelonu i Bayern? Kako će se Guardiola, u potpunosti uronjen u Barcinu filozofiju koju je sam i gradio kao igrač i kao trener, suprotstaviti 'svojima'? To će, bez ikakve sumnje, biti glavni narativ tog ogleda u polufinalu ovogodišnje Lige prvaka, susreta koji cijeli nogometni svijet očekuje s velikim nestrpljenjem…

U taktičkom smislu, jako je zanimljiva evolucija koju su prošle obje momčadi. Barcelona Luisa Enriquea neusporedivo je pragmatičnija od one koju je vodio Guardiola. Ona se sve manje oslanja na kontrolu posjeda lopte po svaku cijenu, a sve više na individualnu kvalitetu i suradnju trija superzvijezda u napadu – Messija, Suareza i Neymara. Paradoksalno, u posljednjem je El Clásicu Real nastojao biti proaktivniji suparnik, dok je Barca većim dijelom utakmice izgledala kao kontraška momčad.

Bayern je, s druge strane, s Guardiolom otišao još korak dalje od 'obične' tiki-take: vladajuća filozofija unaprijeđeni je 'juego de posición', koncept radikalan po tome što strategiju gradi od napada, a ne od obrane kao praktično svi ostali. Međutim, trener je pokazao i prilagodljivost, pogotovo u zadnjoj utakmici s Portom, kad je momčad (bez Robbena i Riberyja!) zaigrala praktično u 4-4-2 i pobijedila na nabacivanja u kazneni prostor. Pep je tražio način kako da demolira suparnika i našao ga je u za sebe posve neortodoksnom pristupu. Što će smisliti za Barcelonu?

Ferran Adrià proslavio se dekonstrukcijom upravo klasičnih lokalnih jela – onih na kojima je odrastao, poput tortille espaῆole. Ako itko zna kako dekonstruirati Barcelonu, onda je to njegov prijatelj, jer nitko je ne poznaje bolje od Pepa.