NOGOMETNA UTAKMICA O KOJOJ ĆE SE PRIČATI GODINAMA U ludoj noći, prepunoj drame, preokreta i incidenata svake vrste, dobili smo sve...

Osjećaj? Kao na, recimo, Mad Maxu, ali u onom ludom, ekstatičnom 4D formatu, gdje stolica luduje, mirisi odnekud dolaze, uokolo štrca voda i prašina, a pogled ti se lijepi za platno.

Takav je, otprilike, bio dvoboj Manchester Citya i Tottenhama u uzvratu četvrtfinala Lige prvaka. Poludjeli, nevjerojatni, "once in a lifetime" meč, koji je od sinoć do jutra na Otoku već dobio svoj pridjev - epski. Posve zasluženo.

U toj ludoj i potpuno ekscentričnoj noći, prepunoj drame, preokreta i incidenata svake vrste, dobili smo sve. Kraj Guardiolinog lova na famozni "quadruple", i Tottenhamov ulazak u povijest u, ironično, sezoni u kojoj baš nikoga nisu kupili. Za razliku od Citya koji je u sumanutom lovu na konačnu slavu spiskao, opet, 80-ak milijuna eura. No, i to je samo djelić ove sulude i opičene pričeo kojoj će se pričati godinama, i koja je, bez sumnje, već sinoć postala jedna od antologijskih utakmica u povijesti Lige prvaka.

A disguised reverse pass that gives De Bruyne the space to set up Sterling

Skill of the Day: @BernardoCSilva#UCL | @Mastercard pic.twitter.com/yjLTmw35VK

— UEFA Champions League (@ChampionsLeague) 17 April 2019

A kako i ne bi, kada u prvih 20 minuta City povede, Son u potpunosti preokrene, pa se onda, opet, "citizensi" vrate na 3-2 i rastvore čeljust poput utakmice. Sve u prvih 20 minuta...

U tom općem ludilu, u kojem te režiser drži u općoj napetosti, a neki žmarci ugode klize niz kralješnicu, shvatiš da je prošla tek četvrtina priče. I uopće ne možeš ni pomisliti da će krešendo biti još i luđi. A bio je. Itekako je bio.

Nakon što smo otišli na kratki odmor između dva čina, akcija je krenula: udarci, šanse, obrane, prodori, driblinzi, blokovi... hrpa toga u samo osam minuta. Prije novog zapleta - Cityevog gola, koji je otvorio polufinale. A onda je, dakle, uslijedio "grand finale": Llorente, gol, slavlje, zvižduk. Nevjerica na tribinama, šok. Cuneyt Cakir, čovjek koji dirigira mečom, kaže - stop. Na scenu prvi puta stupa kompjuter iz sjene. Famozni VAR.

I razgovaraju njih dvojica, turski arbitar vraća na sporni trenutak više puta, minute se čine kao godine, i onda, ne baš sto posto siguran, ipak procijenjuje - Llorenteov gol nije ruka, nije sporan. Llorenteov gol je regularan. Pandemonija veselja na djeliću Etihada gdje su navijači "spursa", na semaforu u tome času svijetli: 4-3. Petnaest minuta prije kraja, Tottenham je taj koji je u polufinalu.

4' Sterling
⚪️⚽️ 7' Son
10' Son
11' Bernardo Silva
21' Sterling

WOW!!!#UCL pic.twitter.com/z1Fbp7cjFp

— UEFA Champions League (@ChampionsLeague) 17 April 2019

Slijedi završni pohod Guardiolinih trupa, Tottenham je u svom kaznenom prostoru, i odbija sve napade, Lloris brani čudesno, i čini se da je, napokon, kraj ove priče koju bi neki nemušti režiser razvukao na barem trilogiju, koliko se svega izdogađalo u sat i pol vremena. No, ne i ovaj.

Ovaj je za kraj ponudio "bonus scenu": Eriksen je vraćao jednu loptu unazad, na nju refleksno reagira fenomenalni De Bruyne i hotimično u šansu gura Agüera, koji ulazi u 16 metara, vraća loptu Sterlingu, koji lažnjakom izbacuje čuvara i trpa je u gol. Na semaforu je 93:20, dakle minuta i pol prije kraja. Trans, Guardiola poput Bilića trči u teren, na stadionu vlada opće ludilo. City je u polufinalu. Houdinijevim eskapizmom...

No zvižduk se valja kroz mase, Cakir je na slušalici.

Nogomet se, naime, promijenio. Prije, to bi bilo to. Odnedavno, nikad nisi siguran. A City ovoga puta nije bio siguran. Jer, VAR je registrirao da je Kun u izgradnji pobjedničkog gola bio možda dvadesetak centimetara ispred obrane. Cakir je zamahnuo i - prelomio: ofsajd. Odjednom, druga strana stadiona luduje, druga je u apaurinima. Kraj. Tottenham je u polufinalu...

Ako želite nešto veliko od nogometa, onda ste to dobili sinoć. Ovo nije bio samo nogomet. Ovo je bila zaraza. Čips sa strane je nestao, svjetla su se upalila, a još dugo, kao fokalna tema trajala je utakmica. Zaboravite taktičke finese. I guštajte u onome što ste gledali. Jer, tko zna kada ćete opet...

P.S. Nogomet je ove sezone odlučio igrati za našeg Žileta. Prvo Dinamo, sad njegovi Spursi. Neka. Guštaj, Tomo...