Surovi Velebit, kamen i krš, nekoliko koza. Iza njih, sa štapom u ruci, Luka Modrić. Sve se to može vidjeti na videozapisu Pavla Balenovića u čiji je kadar dokumentarca o vukovima “utrčao” upravo naš reprezentativac, tada petogodišnji dječak. Zasigurno nije ni slutio kako će godinu dana kasnije zbog ratnog vihora morati napustiti svoje selo, zaselak Modrići u kojem je obitavao njegov djed Luka. Roditelji mu, otac Stipe i majka Radojka, do početka Domovinskog rata, radili su u obrovačkoj tvornici trikotaže Trio. Nerijetko je mali Luka, posebice u ljetnim mjesecima, boravio kod djeda.
Vođeni tom činjenicom i snimkom koja je obišla svijet, nije teško zaključiti da se i naš nogometni junak znao posvetiti čuvanju koza. Inače, nekoliko stotina metara ponad kuće u kojoj mu je živio djed, postoje i velebitski pašnjaci na koja su stanovnici obližnjih sela dovodili svoja stada ovaca i predavali ih pastirima na čuvanje dok ne prođe ljetna žega. Mještani se vole šaliti na svoj račun i govoriti kako u takvim uvjetima mogu preživjeti samo Modrići, vukovi i poskoci! Vratimo li se na Lukina djeda, onda ne možemo preskočiti činjenicu da je kao vrijedan čovjek održavao cestu koja je vodila prema Svetom Roku i spajala Dalmaciju s Likom. Imao je i cestarsku kuću, sagrađenu od lijepo obrađenog kamena, ali je, nažalost kao i mnoge druge, devastirana tijekom rata.
- Uh, koje je to veselo dijete bilo, onako sitan, živ, spretan, nadasve poslušan. Odmah se vidjelo da će od njega nešto biti - bile su riječi Lukine rođakinje koju smo zatekli u Modrićima i koja nam je rekla da se ne voli fotografirati za medije, štoviše, čak smo i njezino ime morali zatajiti.
U tom skrivenom blagu Lijepe naše, Luka se nije nimalo razlikovao od svojih vršnjaka. Skakao je s kamena na kamen, odnosno, bilo je to tek blago doticanje kamenih gromada - više bi se moglo pričati o tome kako je poput leptira lebdio nad sivilom velebitskog krša u potrazi za zelenim oazama.
- Nemojte se čuditi što Luka onako brzo trči, jer kad od malih nogu krenete preskakati to kamenje, u jednom trenutku ‘dotrčite’ do razmišljanja da možete nadmašiti i najbolje atletičare svijeta. Iz osobnog iskustva znam kako nakon boravka u netaknutoj prirodi uz stada ovaca ili koza možeš trčati danima i ne stati. Zar najbolji primjer nije upravo Luka, koji je u ogledu s Englezima u produžetku utakmice trčao bolje nego kad je počeo dvoboj u Moskvi. E, to su geni kameni učinili - pojašnjava nam Šime, dobar poznavatelj Modrićevih.
Još u rujnu prošle godine Pavle Balenović, glazbenik i bivši član country benda Plava trava zaborava, kaskader i istinski zaljubljenik u prirodu, vukove, Liku i Velebit, na svoj YouTube kanal stavio je sedmominutni film “Wolf attack sequence” (Napad vuka), snimljen prije 28 godina.
Imao je puno pregleda, njegovi videouradci imaju ih uvijek, jer Balenović ima poseban stil, osjeća se u njima duboka osobna uključenost u svakom kadru i golema strast prema onome što snima. To je, uostalom, najbolje pokazao BBC-jev dokumentarac “Wolfman - the diary of Paul Balenović” (Čovjek vuk, dnevnik Pavla Balenovića) koji priča njegovu posebnu, dirljivu priču o čovjeku i vuku i povratku jednog vučjeg čopora u prirodu. Taj dokumentarac mnogi i danas smatraju jednim od najboljih u svijetu filmova o odnosu čovjeka i životinja - prikazan je na nevjerojatnih 44.000 TV postaja.
A kada je netko, gledajući sedmominutni “Napad vuka” i čitajući autorov komentar, pitao je li maleni, plavokosi dječak koji se na snimci pojavljuje u drugoj minuti, današnji kapetan ‘vatrenih” Luka Modrić, a Balenović to potvrdio, broj pregleda počeo je rasti nevjerojatnom brzinom. Kako se priča o tih dvadesetak sekundi snimke iz Lukina djetinjstva širila webom, tako je broj pregleda rastao za pet, šest tisuća po satu.
U filmu Luka, koji s hrvatskom reprezentacijom danas juri prema trofeju svjetskog nogometnog prvaka, tada petogodišnjak, u prevelikoj plavoj jakni, skače sa stijene na stijenu i štapom tjera koze, pomažući ocu da ih potjera u zaklon. I puše jaka, slavna velebitska bura.
Do autora filma uspjeli smo doći tek preko njegova YouTube kanala, no nije imao vremena previše vremena za razgovor. Kaže kako ga je iznenadna reakcija javnosti na film šokirala ponajviše zato što ga je objavio prije gotovo devet mjeseci. A trenutno je “na zadatku”.
- Vrijeme je kada ne bih smio prepustiti termine koji su gotovo uvjet da neke svoje naume ostvarim u onim meni poznatim divljinama - rekao je i objasnio da radi na projektu za koji se priprema već dugo i ne može propustiti priliku da ga ostvari jer bi morao čekati do sljedeće godine.
- A do tada je predugo čekati jer i meni se godine tovare na leđa i tko zna koliko će me dugo noge nositi. Osim toga i srce me vuče pa mu treba udovoljiti - otkrio nam je.
Ipak odgovorio je na neke od stotina reakcija na otkriće “malog Modrića”.
- Godinama nisam imao pojma da sam te davne godine snimio Luku s ocem na starom imanju rekonstruirajući napad vukova za svoj dokumentarni film - komentirao je. - Vjerujem da ni Stipe ni sin mu Luka nisu uspjeli vidjeti ovu sekvencu jer im uza sve napore nisam uspio javiti prošle godine da sam montirao “snimke iz 1990”.
Ispričao je i kako je nastao film.
- Dolje južno na samoj staroj cesti bila je kuća Modrića (Jasenice). Jedne sam večeri sreo Stipu. Zbog čestog gubitka svjetla dok smo razgovarali, zbog labavih žičanih kontakata na akumulatoru koji je koristio u sobi, dao sam mu svoju lampu za akumulator. Taj mali dar bio je dovoljan za početak našeg prijateljstva. Godinu dana kasnije snimili smo scene za moj vlastiti dokumentarni film o vukovima. Ideja je bila rekonstruirati česte napade na stoku na planini od ljeta do prvog snijega.
Odavna je čovjek u tim krajevima zauzeo stanište vuka i otjerao mu njegov prirodni plijen. Da bi preživio, vuk je počeo otimati ljudsku imovinu, stoku koju su uzgajali u priličnom broju. Unatoč svemu, nije bilo rata između vuka i čovjeka. Očekivalo se da treba ostaviti nešto i za vukove. Ali to se stvorenje ipak smatralo štetočinom, što je izazvalo istrebljenje na mnogim područjima. Namjeravao sam pridonijeti boljem razumijevanju vukova i promjeni negativnog mišljenja o njima. Činilo se da i Stipe misli isto. Tako smo organizirali i snimili planiranu epizodu. Životinjama koje su se koristile tijekom snimanja nije nanesena nikakva bol - objasnio je.
Za Modriće je napisao da su “pristojni i dobri ljudi” koje je posjećivao kad god bi odlazio snimati divlje životinje, prirodu i život u planinama.
- Tako sam snimio i prijatelja i njegova sina koji su prikupljali stado koza, zatvarajući tor i neke planirane scene prema planu za film. Ubrzo nakon 1990. godine, rat je uništio njihov dom. Sve se odjednom promijenilo i više ih nisam vidio. Otišli su kao i mnogi ljudi iz tog kraja. I onda sam tek prije samo nekoliko godina dobio informacije o tome tko je mali dječak koji je pomagao ocu u mojoj epizodi. Taj dječak postao je poznati hrvatski nogometni igrač Luka Modrić. Čitao sam kako je ostvario svoj dječački san - napisao je Balenović.
Luka snimke nije mogao vidjeti jer su sada objavljene prvi put. A stvari su se znatno promijenile od snimke malenog, plavokosog Luke koji žustro korača velebitskim pašnjakom.
- Nakon rata puno je mina ostalo po planini, što je uništilo sliku cijelog tog planinskog područja. Strah i nesigurnost za svakog posjetitelja. Danas se to područje još više promijenilo. Gradnja autoceste trajala je nekoliko godina, što je uništilo mir i sklad potreban divljači za život. Možda čak i pregust sezonski turizam i promet prema obali također je sudjelovao u tome. Vukovi su nestali. I ljudi su nestali. Nedavne klimatske promjene, ekstremno vruće ljeto, nemar i nedostatak ljudske brige, izazvali su požare u okolišu.
To je vjerojatno pokrenulo i vukove prema sjeveru, gdje su upravo počeli novi projekti u stočarstvu. I evo, upravo se događa da vuk, zakonom zaštićen kao visoko ugrožena vrsta, postaje smetnja u prostoru u kojem je oduvijek uspijevao živjeti. Već svjedočimo idejama za ograničavanje potpune vuka i smanjenje njegova broja ubijanjem. Novac će odlučiti kako će sve završiti, kao što je to u većini važnih problema u našem životu - napisao je Pavle Balenović. - Kao što sam spomenuo, vuk je simbol prave divljine, tako je i ponosni simbol Velebita.
Luka Modrić, koji je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega, moraju biti ponosni na tu činjenicu. A ponosna Lika počašćena je imenom koje je dobila upravo po vuku, tom veličanstvenom stvorenju čiji je dom i prirodno stanište uvijek bila- zaključio je. (Grčki - liekos/lyk znači - vuk).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....