ANALIZA 'BIJELIH'

PIŠE ALEKSANDAR HOLIGA: PLUSEVI I MINUSI Hajduk očigledno napreduje, ali još puno toga nije dobro

Daleko od toga da je sve u utakmici na dobrano punom Poljudu bilo idealno: iako su pozitivne strane nadjačale negativne i svakako postoje trendovi koji ohrabruju, podjednako je razloga za brigu
 CROPIX

Hajduk je uvjerljivo i zasluženo potukao Koper (4-1) i s ukupnih 6-4 se plasirao u sljedeće pretkolo Europske lige, gdje dočekuje norveški Strømsgodset. No, daleko od toga da je sve u utakmici na dobrano punom Poljudu bilo idealno: iako su pozitivne strane nadjačale negativne i svakako postoje trendovi koji ohrabruju, podjednako je razloga za brigu. Evo što možda treba izdvojiti.

PLUS

Efikasnost

Hajduk je u dosadašnja četiri nastupa u Europskoj ligi postigao 13 golova (3,25 po utakmici), od čega čak 10 kod kuće (5 po utakmici). Premda imena suparnika iz Estonije i Slovenije baš i ne izazivaju strahopoštovanje, to je svakako podatak koji daje nadu – pogotovo zato jer momčad nije stvorila jako puno prilika, nego se može pohvaliti prilično dobrim postotkom realizacije. Primjerice, protiv Kopra je svaki drugi udarac u okvir gola završio u mreži…

Dodajmo tome da je tih 13 golova raspoređeno na devet različitih strijelaca ( Caktaš tri, Ohandza i Maglica po dva, Balić, Vlašić, Milović, Nižić, Kiš i Jefferson) i doći ćemo do zaključka da se u napadačkom dijelu igre Burićeve momčadi događaju pozitivni pomaci. Uoči uzvrata s Kopranima svi su zazivali oporavak Kamerunca Ohandze, koji je do ozljede imao fenomenalan start sezone – pogotovo nakon 0-0 u gradskom derbiju sa Splitom – ali Kiš je odigrao odličnu utakmicu, a pomogla je i cijela momčad.

Jefferson

Teško je uopće zamisliti korisniji dodatak ovoj momčadi. Premda povremeno griješi u predaji lopte i nije još 100 posto spreman, Brazilac je nakon samo četiri nastupa postao nezamjenjiv. Odavno Hajduk nije imao igrača takvog tipa, koji je od ogromne važnosti za defenzivnu igru, a sada je usto solo akcijom i brutalnom golčinom sasvim raspametio Torcidu. Senzacionalno pojačanje za Hajduk.

Caktaš

Prošle je sezone redovito bio među najslabijima u momčadi, pridonoseći malo čime osim golovima iz penala. Postojala je opravdana bojazan da se nikada neće ni približiti potencijalu koji je dao naslutiti igrama prije teške ozljede, ali pod Burićevim je vodstvom 'rebrandiran' kao kompletni veznjak koji djeluje u oba smjera, trči, bori se, oduzima lopte, dodaje, inicira napade, zabija. Strašno važan u mehanizmima tranzicije, Mijo je najbolji Hajdukov pojedinac u dosadašnjem tijeku sezone.

Mentalitet i izmjene

Kao i svaka neiskusna momčad, ovaj Hajduk izuzetno često griješi – ima crne periode u igri, povlači se kad ne bi trebao, juriša i riskira kad bi strpljivost možda bila korisnija, prima smiješne golove (ne samo ovaj protiv Kopra, nego doslovce svi primljeni u dosadašnjem dijelu sezone), ali dojam je da zbog toga ne gubi glavu, odnosno psihičku stabilnost. Hajduk se i u Dugopolju protiv Kaleva, ali i u Kopru uspio vratiti iz nimalo lakih situacija, što je svakako zasluga trenera.

Također se čini da Burić suvereno vlada umijećem zamjena. Samo na primjeru poljudskog meča s Koprom, ulazak Malokua umjesto Roguljića preporodio je momčad jer napokon je Hajduk postao istovremeno okomitiji i opasniji, ali i defenzivno sigurniji. Ako ćemo iskreno, dotad su 'bijeli' igrali prilično loše. Maglica je nekoliko sekundi poslije ulaska zabio gol, a Sušić unio novu kreativnu i napadačku energiju.

MINUS

Bekovi

Kontinuirani problem koji Hajduk vuče još iz – u najmanju ruku – prošle sezone, kad su stoperi bili žestoko kritizirani, ali su Vršajević i Jozinović bili još kudikamo gori u defenzivnoj fazi igre. Usprkos grubim greškama koje se ponavljaju, ovosezonski par središnjih braniča ( Nižić-Milović) ipak pokazuje nekakav napredak iz utakmice u utakmicu; ranjivost preko bokova, međutim, ostaje, glavna taktička tema.

Fran Tudor bio je najslabiji Hajdukov pojedinac u utakmici s Koprom – nakon što ga je u derbiju s Dinamom Pjaca ubio u pojam, u dva ogleda sa Slovencima mu je više-manje isto napravio Amar Rahmanović, sasvim prosječan igrač koji prošle sezone nije uspio u Istri. Lako je moguće da će Hajduk zažaliti zbog prodaje Mikanovića u Dansku, ali u pravu je i trener Burića kad ne dopušta pretjeranu kritiku na Tudorov račun: iako se pokazuje da ima grdnih problema jedan-na-jedan s fizički i tehnički dominantnim igračima, ovaj mladić je izuzetno pozicijski discipliniran i željan napredovati.

S druge strane, Pejić se trudi koliko može, ali kod njega se ipak ne da naslutiti značajan potencijal za napredak. Očekivani dolazak Hrvoja Milića bio bi veliki, veliki plus za Hajduk.

Inferiornost u duelima

Nešto što, barem na početku sezone, izlazi na vidjelo iz utakmice u utakmicu: ovom Hajduku nedostaje čvrstine, visine, snage. U pomalo grotesknom obliku mogli smo to vidjeti protiv RNK Splita, kad su trojica primarno defenzivnih veznjaka 'Crvenih' ( Obšivač, Blagojević, Vidović) fizički stisli, pa i izudarali Hajdukov dosta meki vezni red. Koprani su po tom pitanju također bili dominantni, što je uzrokovalo znatne probleme u organizaciji igre, posebno dok brži i eksplozivniji Maloku nije zamijenio pomalo svilenkastog Roguljića.

U redu, Ohandza je 'stijena', Vlašić monstruozno snažan za svoje godine, a Jefferson visok i jak ne toliko fizički jak koliko inteligentan u postavljanju, ali ostatak momčadi pati od nedostatka 'mišića'. Treba li zbog toga naći načina da veće težište prebaci na tehničku igru i bržu tranziciju – pitanje je za trenera Burića.

Balić i Roguljić

Ne bi smjelo biti nikakve sumnje da je Andrija Balić ogromni potencijal, koji jednog dana može postati svjetski igrač. Ante Roguljić također je veliki talent. Međutim, trenutačno ni jedan ni drugi ne pokazuju puno od svog potencijala – Balić je, ponajprije protiv Kaleva, imao nekoliko genijalnih poteza, a Roguljić tek sporadičnim bljeskovima naznačio ono što bi mogao, ali nije to još – to. Obojicu se, međutim, isplati čekati i tražiti im odgovarajuću ulogu u momčadi. Uostalom, riječ je o tinejdžerima.

Nedostatak rotacije

U tjedan dana od prve utakmice s Koprom, preko gradskog derbija do uzvrata sa Slovencima, samo se jedan igrač mijenjao u početnom sastavu Splićana. Maglica, Maloku, Kiš – svih ostalih 10 bilo je isto. Razumljiva je težnja za standardizacijom sastava u ovoj fazi sezone, ali zamor 'materijala' može postati problem, pogotovo kad je riječ o mladim igračima. Sad kad je Hajduk osigurao još najmanje dvije europske utakmice, potreba za rotacijom i odmaranjem pojedinih igrača nameće se kao nužnost. Pitanje je samo – ima li Hajduk dovoljno dugu klupu…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:47