PIŠE T. ŽIDAK Dinamo me nije uvjerio da Jurčić ima megamomčad, ali me El Soudani impresionirao

Dinamo je pobjednik Superkupa, ali pravi dobitnik je Hajduk, odnosno Igor Tudor. Novi Hajdukov trener učio je nogometnu abecedu u najtvrđoj od svih nogometnih liga, ali talijanska nogometna filozofija nije uništila njegovu suptilnost i afinitet prema lijepom, atraktivnom i napadačkom nogometu.

Ne, ne možemo još reći da je Igor Tudor “evanđelista od baluna”, on još nije ni Biće Mladinić, ni Tomislav Ivić, ali se približio trenerskoj klasi Slavena Bilića i Igora Štimca. Neosporno je nadaren, ova Hajdukova utakmica je njegov krasopis, to nije Hajdukova igra iz prošlih godina, kada je to uglavnom bila tučnjava i jednom riječju - “grub” nogomet. U Tudorovu pristupu ima profinjenosti, sviđa mi se njegov način - “igrajte nogomet a ne ragbi!” Ima samo jednu manu. Ne, nije to njegov nervozni, živčani način vođenja utakmice, nije mi jasno zašto je Tina Sušića 70 minuta držao na klupi. Ako ni zbog čega, onda zbog respekta prema njegovim nogometnim genima morao mu je dati barem poluvrijeme.

Je li Dinamo spreman za Ligu prvaka? Odgovorit ću protupitanjem - je li Hrvatska bolja od Škotske? Svakako, ali samo ako igra Luka Modrić! Ono što je Luka Modrić za nacionalnu momčad, to je Sammir za Dinamo, bez njega je to siromašan nogomet, a Dinamo tek solidni europski drugoligaš. Nakon što deset godina slušamo Mamićev monolog o mega Dinamu, ni ovoga ljeta nas nije uvjerio da će u Maksimiru stasati velika momčad. Svaka čast Alžircu El Soudaniju, nije mi jasno kako je tako dobar nogometaš uopće pao u ruke naših, uglavnom slijepih i nogometno “sakatih” skauta, ali ostala pojačanja nisu me impresionirala. Pogotovo ne Fernandes Junior, napadač takve klase i reputacije ne bi smio zapucati onakve zicere, kao što se to njemu dogodilo. Zapravo, najveće Dinamovo pojačanje je Duje Čop, njegov “kilerski” instinkt je kakva-takva garancija da Dinamo ipak ima europsku budućnost. Ali, bez Sammira neka ni ne pomišljaju na Ligu prvaka.

Impresionirao me El Soudani! Perfektna tehnika primanja lopte, drskost u driblingu i discipliniranost u igri, to je ono što svi treneri danas traže. Nažalost, onda se sjetim Dinamova trenera i pitam se - zar je Alen Halilović zaslužio samo 14 minuta? Nogometaš za kojega Tottenham daje 15,000.000 eura, koji je u engleskom tisku označen kao “novi Modrić”, u Dinamu igra 14 minuta. Takav luksuz si ne bi mogao dopustiti ni Jose Mourinho. I zato je velika sreća za hrvatski nogomet da je Mateo Kovačić pobjegao iz ruku hrvatskih trenera, u Dinamu je uglavnom stagnirao. I dok bi u Dinamu sasvim sigurno propao, u Interu bi mogao postati igrač. Zapravo, njegov talent je spasio Igor Štimac, kada ga je postavio u udarnu momčad protiv Srbije. Nadam se da će spasiti i Alena Halilovića, jer Jurčićevo doziranje neće razbuktati njegov talent. Štoviše, ovakav odnos trenera mogao bi ga gurnuti u depresiju.

Svi nas uvjeravaju da slijedi najbolja nogometna sezona otkako se igra Hrvatska liga. Moguće jer, osim Dinama i Hajduka na scenu se popela i Rijeka, uz Dinamo najsolventniji klub u ovom dijelu Europe, s vrlo ambicioznim predsjednikom i iskusnim slovenskim trenerom. U tom trokutu bit će zanimljivih utakmica, jer se Hajduk na milimetar približio Dinamu, a vjerojatno gorite od nestrpljivosti i ne možete dočekati utakmicu Lokomotiva - Hrv. dragovoljac. Hrvatski nogometni savez se ponaša kao novootvoreni kozmetički salon; predsjednici imaju brendirane kravate, stvari se uljepšavaju, rabe se birane riječi i sve je ružičasto dok u Maksimiru ne počne padati kiša, a publika počne bježati kući. Na maksimirskom stadionu još nema krova, i to je jedan od rijetkih europskih stadiona, ako uopće takvih još ima, koji imaju samo “tavan” (svečanu ložu), ali za krov ne brinu ni Vlada, ni gradonačelnik, ni predsjednik HNS, ni Dinamov predsjednik, jednom riječju - nitko. Bilo je tako kada smo bili i treći i četvrti na svijetu, a bit će tako i dalje...