PIŠE T. ŽIDAK Hoće li se u Kranjčevićevoj sjetiti Bakote? Bio je jedan od najvećih igrača koje je Zagreb imao

“Granate sve bliže padaju”, tužno je u subotu ujutro govorio Branko Tucak, suigrač Bože Bakote iz velikih dana NK Zagreba, koji je preminuo u 66. godini. Novine su objavile kratku vijest, a većina čitatelja se i ne sjeća dana kada su za Zagrebov napad igrali Bakota, Čopor, Močibob, Rukljač i Smolek.

Bilo je to jednako dobro kao i ono što će se u Maksimiru dogoditi nešto kasnije; Boro Cvetković, Cerin, Kranjčar, Mlinarić, Deverić.

Stigao iz Buzina

Jednom je Veselko Tenžera napisao da je NK Zagreb istinski simbol hrvatske metropole. I tada su bili “Hamlet v bijelom”, siromasi i pogorelci, klub koji nikada nije imao dovoljno dugačak pokrivač, vječno bez kinte. Ali su imali sjajnih španera i Božo Bakota, koji je u ulicu pjesnika došao iz Buzina, bio je jedan od njih.

Otto ga odveo u Austriju

Otto Barić bio je važan čovjek u njegovoj karijeri. Odveo ga je iz Kranjčevićeve u Sturm iz Graza, a danas, u 83. godini, tvrdi da je Bakota “jedan od najtalentiranijih igrača koje je vježbao”.

- Dinamo je u Pjaci dobio Bakotu, rekao mi je prije nekoliko dana, no današnjim ljubiteljima nogometa ta usporedba malo znači, iako je to trebao biti raskošni kompliment.

- Bakota je među dvadeset najboljih igrača koje sam trenirao. Bilo mu je svejedno igra li na desnom ili lijevom krilu, bio je brz, imao je pametni dribling, podsjećao je na Skoblara. Na žalost, nije se najbolje snalazio u nogometnom svijetu, nije iskoristio svoj talent. Želio sam ga dovesti u Rapid, ali to nije bilo moguće, predsjednik Sturma Gady nije ga se htio odreći - zaključit će Barić.

- Napravio je dobru karijeru, imao je sve što klasni nogometaš mora imati. Brzinu, topove u nogama, na mnogim utakmicama bio je prevaga - podvukao je njegov suigrač Branko Tucak.

Jednom, 1978. godine, u Skoplju je igrao za reprezentaciju Jugoslavije, kada je Dražan Jerković bio izbornik i kada je pobijedio Grčku (4-1). Igrao je Bakota s Blažom Sliškovićem i Vahidom Halilhodžićem, koji je zabio tri gola. Ali, kako Jerković u reprezentaciju nije pozvao niti jednog Hajdukova igrača, brzo je odletio. A Bakota je na toj utakmici bio senzacionalan...

Jedan od najvećih

Bio sam na njegovu testimonialu u Grazu. Skupilo se oko tisuću ljudi, nakon toga smo popili pivo u “Cafe 7”, koji je dobio ime po broju na njegovu dresu i nikad se više nismo vidjeli. Živio je tiho, povučeno, ne sjećam se njegovih intervjua, nije želio gorčinu, koje je bilo, dijeliti s ostatkom svijeta. Ostalo je samo sjećanje na jednu veliku Zagrebovu momčad; Horvat, Gašparini, Tucak, Antolić, Ivanišević, Lipovac, Bakota, Čopor, Močibob (Kovačić), Rukljač, Čerček (Smolek).

Hoće li se u Kranjčevićevoj ulici sjetiti Bože Bakote? I znaju li današnji šefovi NK Zagreba, koji su čak promijenili i klupsku boju, tko je bio Božo Bakota? A bio je jedan od najvećih igrača, koje je NK Zagreb imao. Uz Bubnja, Wachu, Azinovića i onu čuvenu, gore spomenutu generaciju, koja je u Maksimiru pred 64.172 gledatelja pobijedila Osijek...