PIŠE T.ŽIDAK Štimcu su sva sredstva dopuštena, jedino ne smije ignorirati publiku...!

Uopće ne sumnjam u drskost Igora Štimca, ali ni hrvatske nogometne publike. No, slušajući komentatora HTV-a iz Skoplja, pitao sam se: “Igramo li mi to kvalifikacije za SP ili pokret otpora protiv Šukera, Štimca, Mamića i svih službenika pod kapom mrskog nam nogometnog saveza? ” Je li u Skoplju pobijedila Hrvatska ili Sammir, u cijeloj priči sasvim nevažan nogometaš, koji simbolizira sukob interesa, svojevrsni nepotizam itd.? Zar ću nakon svake utakmice imati i zasebnu rubriku - Sammir? I logično je pitanje - tko će u toj utakmici na kraju pobijediti?

Ćirina sudbina

Nakon Skoplja Štimac drži nož s prave strane. Tako barem kažu nogometni zakoni, iako stvarna slika govori da je Štimac usred minskog polja. Izbornik osjeća da nešto nije u redu, da publika samo čeka krivi korak. A krivi su koraci, prema mišljenju publike, bili Maloča, pa Radošević, sada i Sammir. Oni radikalniji misle da je krivi korak bio i Štimac, ali nakon ovakvog uvoda u kvalifikacije čak i najradikalniji će morati korigirati mišljenje o Štimčevoj stručnosti.

Nakon Skoplja Štimac će biti na “streljani” zbog Sammira, iako postoje ozbiljniji razlozi za brigu - Velšanin Gareth Bale je u top-formi i bit će najveća opasnost za to da Hrvatska Božić dočeka s deset bodova na kontu. U ovom času, kada se lome kvalifikacije, Štimca ne čeka samo osokoljeni Wales, već i sudbina Ćire Blaževića. Kada je bio treći na svijetu u Francuskoj, trener svih trenera se s velikim strahom vraćao u Zagreb, priznao je da je umirao od straha da netko ne vikne - Ćiro, pederu!

Kažnjavanje javnosti

Ni Štimac nije imun na raspoloženje publike i zato čini pogrešku - zatvorio je reprezentaciju u medijsku samicu i kažnjava javnost. Vara se da će na taj način izbiti iz glave navijača sliku o Igoru Štimcu, trebao bi nadjačati i vlastitu gorčinu i vlastiti ego. A sve će pobijediti ako jesen završi s deset bodova...

Iako Hrvatska u Skoplju nije odigrala svoju najbolju utakmicu, iako je u tih 90 minuta bilo i crnih rupa, kakvih ima u igri svake momčadi, osim Španjolske, ona raste u svjetsku top-reprezentaciju i doista bi bio smrtni grijeh da netko iz vlastite sebičnosti taj talent uništi. Rakitić više nikada ne smije doći pod znak pitanja jer u njegovu nogometu ima toliko različitosti od tzv. običnih nogometaša da bi njegova pozicija u udarnoj postavi morala biti zacementirana. Malo igrača na svijetu tako puca kornere i slobodne udarce, podsjeća me na Ronalda Koemana. Modrić će biti sve bolji i bolji, za to će se pobrinuti Mourinho, Badelj je izrastao u prvoklasnog igrača, a Ćorluku bi se usudio usporediti još samo s Piqueom.

Medijski berlinski zid

Na žalost, ovdje se moram vratiti na - drskost. Nitko nema pravo Štimcu sastavljati momčad, niti ulaziti u svlačionicu, niti bilo što sugerirati. Ni Šuker, ni Mamić, ni novinari, ni publika! To je njegovo ekskluzivno pravo, kao što je pravo svakoga od nas simpatizirati ili ne njegov izbor. Na putu do cilja, SP-a u Brazilu, Štimcu su dopuštena sva sredstva, osim jednog: nema pravo ignorirati publiku. Ne smije je kažnjavati zidanjem medijskog “berlinskog zida” oko reprezentativaca jer se nogomet igra zbog publike. Koja može biti bezobrazna, neugodna, zločesta, ali ona skupo plaća da bi gledala i rekla svoje mišljenje o onome što vidi. Glas narodni, glas Božji...