Pobjeda jamči pojačanja, poraz rasprodaju

Neka oni misle na nas jer smo mi Dinamo - Čačićeva “strategija” o kojoj prije odlaska u Bugarsku nitko nema (javno) mišljenje, od njega će napraviti ili pukovnika ili pokojnika.

Istinabog, njegovi su prethodnici i od amatera radili mitski jake protivnike, a Čačić si je priuštio luksuz da ekipu iz Razgrada, čiji su temelji stvoreni na milijunima farmaceutskog tajkuna, nije ni pogledao. Ma kakvi, Čačić je otišao korak dalje u svom avangardnom poimanju pripreme eruopske utakmice pa je počastio svlačionicu s dva slobodna dana!

Ležerna, nazovimo, taktika mač mu je nad vratom. A ako Ludogorec slučajno “iznenadi”, ostao je bez vrata. Od takve metode trenerskom cehu diže se kosa na glavi, ali među modrim pukom ona je dočekana aplauzom.

Zahvalna svlačionica

Dugo u Maksimiru nismo imali trenera s takvim gardom, a malo tko se mogao nadati da će to biti Ante Čačić. Ako ništa drugo, dignuo je navijače, a i svlačionica mu je zahvalna. Dva slobodna dana u europskom tjednu nisu mogli ni sanjati i red je na njih da povjerenje vrate s kamatama. Pobjeda u Bugarskoj je najmanje što mogu učiniti za svog trenera, a s trijumfom bi dobre vibracije idealno došle u 3. pretkolu Lige prvaka, u kojem Dinamo čekaju malo ozbiljniji protivnici. Osim toga, bio bi to valjda dovoljan okidač Zdravku Mamiću da zaoštri konkurenciju u svlačionici pod južnom tribinom. Naime, gazda već dulje vrijeme ima zmiju u džepu. Duje Čop je jedino novo lice, a on se ipak vodi kao prinova, ne i pojačanje. Na kraju, dobrom predstavom u dva okršaja s prvakom Bugarske i navijači bi došli na svoje. Maksimirska publika je izbirljiva i dobar europski uvod je zlata vrijedan u borbi za njihov povratak na tribine.

No, postoji i druga strana medalje. Ako Bugari i nisu takvi jazavci, a sve upućuje na to da nisu i ako kojim slučajem ponove Sheriff, u Maksimiru slijede crni dani. Europa je jedino što Dinamu drži glavu iznad vode i puni blagajnu kluba. Domaći trofeji ovdje nikoga više ne uzbuđuju, a HNL donosi isključivo gubitak. Takav epilog značio bi rasprodaju svega što vrijedi u svlačionici. Redom bi otišli Badelj, Sammir, Vrsaljko, Vida, Kelava, Kovačić... Jer, ruku na srce, Dinamo s Mamićevom logistikom može do naslova i s juniorima. Sasvim sigurno, novi bi bio i trener, a navijači sa sjevera ostali bi usamljeni u Maksimiru. Doduše, nije ni sada bitno drugačije.