Rebić 'zapalio' pola Europe: 'Hajduk i Dinamo nisu mi potrebni, u Splitu imam sve što mi treba!'

Kad bi 19-godišnji Imoćanin Ante Rebić golove zabijao u dresu Hajduka ili Dinama, onda bi vjerojatno bio daleko poznatiji široj javnosti. A da ga je predsjednik Splita Slaven Žužul htio prodati kad je sletjela vrlo izdašna ponuda prošle zime, onda bi već igrao u inozemstvu i plivao u novcu.

No, pitanje je kako bi se tamo snašao i u kojem bi smjeru krenula njegova karijera. To je bila najveća predsjednikova briga, gledao je Rebića kao čovjeka, a ne kao objekt za brzu zaradu.

Rebić se u posljednjih mjesec dana razigrao, makar ne uživa u punoj minutaži. Pet pogodaka u posljednjih šest utakmica postizao je ulazeći u tri navrata s klupe (Osijek, Hajduk u Kupu, Slaven Belupo), ali je znao zatresti mrežu i kad bi krenuo od početka kao protiv Rijeke na Kantridi ili Dinama u Parku mladeži. Jedina utakmica u kojoj nije bio strijelac bila je prvenstvena u Parku mladeži protiv Hajduka. Tada su ga napali grčevi i na odmoru je ostao u svlačionici. Zanimljivo, Rebić je imao debi iz snova u HNL-u, u posljednjem kolu sezone 2010/11. u Maksimiru pogodio je za 1:1 protiv Dinama.

- To će zauvijek ostati u sjećanju. Trener Ivan Katalinić me pozvao među seniore kao nagradu za osvajanje juniorskog Kupa i onda me još poslao u igru u drugom poluvremenu. Moj tadašnji cimer Romano Obilinović dao mi je sjajnu loptu, nije bilo teško svladati Kelavu.

Mnogi su se talentirani juniori izgubili u prijelazu među seniore. Rebić nije taj, makar to ne znači da nije patio kad se sudario s ozbiljnim nogometom.

- Uh, nije se bilo lako priviknuti. Ja sam u juniorima bio možda malo jači i brži od suparnika, lako sam ulazio u prilike. Sada to više nije slučaj, ozbiljniji su igrači, stariji, iskusniji i prgaviji. Trpim udarce, noge su mi najčešće plave nakon utakmice. Naravno, kako skupljam iskustvo, tako postaje lakše. Sada mi savjetima najviše pomaže Ivan Radeljić, moj susjed iz Vinjana Donjih. On je prošao puno toga u karijeri, igrao je i u Njemačkoj, Turskoj.

Osim savjetom Radeljić je Rebiću pomogao i asistencijom u Koprivnici za 2:2 sa Slavenom Belupom.

Najveći problem Splita je nedostatak kvalitetnije navijačke podrške, premalo je gledatelja u Parku mladeži iako Crveni igraju lijepo i atraktivno, stalno su u borbi za vrh. Tako je i Rebiću mnogo teže doći do statusa u gradu, njegovi vršnjaci iz Hajduka navodno mnogo bolje prolaze.

- Ne patim ja zbog toga, a i ne mislim da je neka velika razlika. Shvatio sam da u ovom gradu nitko nije zvijezda, pa tako ni igrači Hajduka. Sve je dobro dok jednu utakmicu ne izgube, onda si gotov. Ja se ne žalim, nemam razloga. Mladi sam reprezentativac, vjerujem da će publika doći u Park mladeži. Pogotovo ako... Ma, neću vam dati materijal za naslov. Moram se paziti tih bombastičnih naslova.

Kakav je pogled igrača Splita prema Poljudu? Ima li ljubomore? U Vinjanima Donjim su samo navijači Hajduka, Rebić je također prije dvije i pol godine bio u Hajduku.

- I nisam im bio dobar. Hajduk je institucija, uvijek će biti broj jedan, osjećam veliki respekt i poštovanje, ali ja sam u Splitu i to je moj klub. Meni nije prioritet igrati u Hajduku, ovdje imam nešto što u Hajduku možda ne bih imao. Stvarno mi je dobro u Splitu, na meni je samo da radim i iskoristim ukazano povjerenje na što bolji način.

Što bi bilo da Split ima Torcidu? Mnogo se puta ove sezone naglašavalo značenje navijača Hajduka, to što su stali iza tih mladih igrača, da ne otvaramo druge teme. S druge strane stalno se naglašava kvaliteta Splita, pojedinačno možda i veća od Hajdukove, pa opet nikako da do kraja ispliva na površinu.

- Torcidu ima Hajduk i nitko drugi. Torcida je više od 12. igrača, nisu li nedavno održali Hajduk na životu? I mi u dresu Splita dobijemo motiv igrati bolje kad oni zapjevaju u Poljudu. Naših navijača nema puno, ali ih poštujemo i njihova podrška nam mnogo znači.

Zdravko Mamić bi ga želio vidjeti u Maksimiru, Slaven Žužul ne misli ga prodati u Dinamo. Barem je do sada bila takva situacija. Može li se on zamisliti u Dinamu na putu prema inozemstvu?

- Dinamo je klub koji igra Ligu prvaka, najviše se gleda i prati igrače Dinama. Normalno da mi je drago kad me žele dva najbolja hrvatska kluba, kome to ne bi bio kompliment. Ponovit ću da sam sretan u Splitu, smatram da je Split također dobra odskočna daska, a gdje ću igrati odlučit će moj klub.

Zenit, Leverkusen, Milan, Dortmund... Spominjemo samo kapitalce koji su navodno promatrali Antu Rebića. Koliko može takve informacije blokirati u glavi i hoće li on postati prvi igrač koji će Splitu napuniti blagajnu?

- Daj Bože da klubu donesem velike novce! Što se ponuda tiče, jedino što sam ja načuo jest za taj Bayer iz Leverkusena, o Borussiji iz Dortmunda sam pročitao u novinama. Trenutno se ne mogu zamisliti nigdje, interes mi godi, ali najvažnije je igrati nogomet. Dobar nogomet, pa će sve doći na naplatu.

Ante Rebić je još uvijek pješak u prometu, 23. rujna je navršio 19 godina i vozačku dozvolu je mogao imati odavno.

- Bit će uskoro, odradio sam 27. sat u autoškoli, za desetak dana nadam se da ću položiti ispit. Otac je rekao da će mi dati svoj automobil, a on će uzeti novi. Doduše, ni ovaj nije star, kupljen je ove godine, Mercedes B klase, taman ima konja da bude sve po zakonu.

U Splitu živi u iznajmljenom stanu na Žnjanu, oko njega je dosta igrača Hajduka. Može li se mjeriti s njima po zaradi?

- Zarađujem koliko zaslužim. Baš tako. Zadovoljan sam. Van ionako ne izlazim, tri mjeseca nisam provirio. Kako ću kad vikendom igramo utakmice, a nakon toga je najljepše zaspati.

Evo još jedan niz - U-19, U-20, U-21, selekcija HNL-a... Mašta li o pozivu Igora Štimca?

- Bilo bi lijepo nastaviti niz, drago mi je da su svi prepoznali moj talent. Velika je stvar kad te prije 19. rođendana pozivaju u U-21 reprezentaciju. Naravno da se nadam i seniorskoj reprezentaciji, to je san svakog igrača. Navući hrvatski dres je nešto posebno, igrati uz Modrića, Srnu, Mandžukića i sve ostale genijalce u našoj reprezentaciji bilo bi čudesno. Vjerujem da to nije nemoguće.