'STARI LISAC'

Remek-djela starog majstora Davora Vugrinca

Podatak da Davor Vugrinec svoje pogotke mora postizati u dresu Zagreba govori nam nešto i o stručnosti Dinamovih i Hajdukovih sportskih direktora
 Vlado Kos / Cropix

ZAGREB - “Nevjerojatno je kako se Vugrinec uvijek nađe na mjestu gdje ga nitko ne očekuje”, tako je Robert Špehar u subotu tumačio TV gledateljstvu novu erupciju golgeterskog vulkana skrivenog u nogama 34-godišnjeg napadača. Nogometnim slengom Špehar je dobro objasnio fenomen Vugrinec, iako bi logički ispravnija bila rečenica - vrlo je vjerojatno da će se Vugrinec uvijek naći na pravom mjestu.

To što je pravo mjesto uglavnom nedokučiva enigma za obrambene igrače u našoj ligi možemo pripisati u zaslugu njihovoj mentalnoj lijenosti i fizičkoj tromosti, ali nema razloga da se Vugrinec loše osjeća zato što se stoperi ovdje ponašaju ukočeno kao pripadnici kraljičine počasne garde.

Davor Vugrinec je nedavno ušao u prestižni “klub 100” i ovim tempom uskoro će detronizirati Igora Cvitanovića s prijestolja strijelaca u hrvatskoj ligi, iako je, za razliku od Cvite, svoj biološki vrhunac, punih osam godina karijere, proživio u inozemnim ligama. U Osijeku je postigao svoj šesti hat-trick na terenima 1. HNL, a ne iznenađuje da je taj “trik iz šešira” izvodio u svakom klubu za koji je nastupao. Po dva puta za Varteks i Rijeku, po jednom za Dinamo i Zagreb.

Ne iznenađuje zato što je Vugrinec odavno nogometni “croatian finest”, uz napomenu da ovu spoznaju nikada nije pratilo agresivno medijsko bubnjanje i napadno brendiranje. Ovdje se nogometni kralj ipak postaje malo rafiniranijim metodama. Na primjer, tako da u televizijskom prime-timeu nebulozama mrcvariš nogometnu publiku i umjesto šlagvorta tutneš petsto eura u džep harmonikašu. Ali vratimo se Vugrincu...

Za NK Zagreb i Igora Štimca dobro je što napad “pjesnika” vodi nogometaš takvog pedigrea jer Vugrinec je jamstvo da će momčad već i prije zimske stanke krenuti prema sredini ljestvice. S druge strane, Vugrinec u dresu Zagreba plastično ilustrira kakvi slijepci kroje sportsku politiku Dinama i Hajduka. “Modri” su se Vuge riješili uz uzdah olakšanja, kao da iz kuće izbacuju komad krupnog otpada. Onda im je Vugrinec vratio pogotkom za 1-0 pobjedu.

Vratio im je tako što se “nevjerojatno” našao na mjestu “gdje ga nitko nije očekivao”. Na drugoj vratnici, tamo gdje najčešće obitavaju rođeni golgeteri. Lukavo, pametno, spretno i unatoč 34 na leđima, dovoljno brzo da loptu pospremi u mrežu. Tamo gdje se Papadopoulos ne može naći jer još prolazi fazu aklimatizacije. Tamo gdje Ilija Sivonjić štopa loptu prije nego što je velikodušno prepusti suparničkom stoperu. Tamo gdje nema Andreja Kramarića jer je zakovan za klupu. U Hajduku su bili još gori slijepci, Ćiro Blažević svojedobno nije šmekao igrača koji mu je onda stigao na Poljud i u dresu Rijeke postigao hat-trick.

Gledajući Vugrinca kako nastavlja neumorno tresti mreže za Zagreb pokušavamo odgonetnuti kako je i zašto postao suvišan u Maksimiru? Možda su mu suigrači okrenuli leđa kada su shvatili da njegov Kraljević nije šef Zagrebparkinga nego slikar modernist. Možda su ga prekrižili jer su kamere Pro-zone sustava otkrile da ne trči 10 kilometara po utakmici.

Što god bilo posrijedi, Vugrinec je hodajući dokaz da bi šefovi Dinama i Hajduka ovom društvu bili puno korisniji na burzi za zapošljavanje nego dok žongliraju milijunima kupujući perverzna pojačanja na nepoznatim adresama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. prosinac 2024 22:37