ŠIMUNIĆEVO PRIOPĆENJE 'Valjda je i kritičarima jasno da nisam pozivao navijače na mržnju'

Josip Šimunić jutro nakon incidenta na maksimirskom terenu odmah se oglasio na službenoj stranici Dinama i razjasnio što je mislio kada je vikao 'Za dom spremni', a danas je vrlo slično objašnjenje dao i na novim službenim stranicama HNS-a. Pripćenje prenosimo u cijelosti.

Ovim priopćenjem obraćam se Hrvatskom nogometnom savezu i široj javnosti zbog događaja koji su uslijedili neposredno nakon nogometne utakmice Hrvatska i Island kako bi otklonio sve nedoumice ili nejasnoće zbog izgovorenih riječi “Za dom”. U više navrata sam isticao da sam rođen i odgojen u državama zapadnih demokracija te da mi je bilo kakav oblik isključivosti ili nacionalne netrpeljivost stran i nije dio mog vrijednosnog sustava. S druge strane, cijeli moj život posvetio sam čineći sve što je u mojoj moći kako bih kao sportaš pomogao mojoj domovini Hrvatskoj i na to sam neizmjerno ponosan.

Hrvatska javnost je upoznata s činjenicom da je naša nogometna reprezentacija tijekom kvalifikacija imala velike oscilacije u igri, te da je svima reprezentativcima, uključujući i mene osobno, bilo je iznimno teško kroz sve to prolaziti. Ne trebam posebno isticati da smo živjeli za ovaj uspjeh i danas sam neizmjerno sretan zbog njega! Nakon pobjede mojoj sreći nije bilo kraja i uspjeh sam želio proslaviti s navijačima, koji su s nama bili u dobru i zlu i u tom sam zanosu, isključivo iz ljubavi prema svojoj domovini Hrvatskoj, a ne veličajući nekakav totalitaristički režim, izgovorio riječi „Za dom“. Kao Hrvata koji je rođen i odrastao van svoje domovine meni je dom asocijacija na ljubav, toplinu i pozitivnu borbu; sve ono što smo pokazali na terenu i plasirali se na Svjetsko nogometno prvenstvo. To su bili jedini razlozi koji su me u trenutku emocija ponijeli i zbog kojih sam započeo spomenuto skandiranje s navijačima. Tim riječima sam samo želio pokazati da smo najjači i najjedinstveniji kada je to najpotrebnije, a analize koje su uslijedile nakon toga nemaju nikakve dodirne točke s istinom, mojim razmišljanjima ili mojim djelima.

Maksimir, Zagreb, Hrvatska – to je moj dom za koji sam se u nogometnom kontekstu, na terenu uvijek "bacao na glavu" i davao svoj maksimum. Ostvarili smo veliki uspjeh do kojeg smo teško došli te smo svi bili oduševljeni. Za mene nema polovičnih emocija ni polovične borbe, a posebno kad nosiš nacionalni dres. Tijekom utakmice sam se na svoj način, kao nogometaš, borio za ime i ugled svoje domovine, za svoj dom. I to je jedina slika doma koju imam u svojoj glavi.

S druge strane, ako je bilo tko shvatio moje uzvike drukčije, negativno, ovim putem negiram bilo kakav politički kontekst svoje izjave koja je bila vođena isključivo mojom ljubavlju prema mom narodu i domovini, a ne mržnjom i destrukcijom.

Uvjeren sam da je i mojim najvećim kritičarima jasno, da u niti jednom trenutku nisam pozivao navijače na nacionalnu ili vjersku mržnju i još jednom ponavljam da su moje izjave bile vođene isključivo mojom ljubavlju prema mom narodu i domovini, a ne mržnjom i destrukcijom.