Što ćemo pamtiti iz hrvatskog nogometa u 2012.: Štimac nadmašio Bilića, Platini nam priredio šok godine

Nije 2012. bila najbolja godina napeg nogometa, ali da je bila uspješnija od nekih prijašnjih, to je činjenica. Bilićeva reprezentacija je na Euru bila ravnopravna s finalistima, Dinamo je reprizirao Ligu prvaka, a buđenju iz zimskog sna svjedočili smo na Poljudu i Kantridi. Imamo i taj početak kvalifikacija za Brazil, a Halilović i Radošević bude nadu u lijepu budućnost. Sve to je zaslužno za palac prema gore kada je u pitanju najvažnija sporedna stvar na svijetu servirana na hrvatski način.

Vječni optimisti će s nabrojanim argumentima baciti pijesak u oči cijeloj koloniji onih koji na HNS, Šukera, Mamića, Štimca i ostale ne gledaju ružičastom dioptrijom. I oni imaju svoje razloge, a pod kodnim imenom “močvara” oni će gurati fakte o neregularnoj ligi, neredu među sucima, katastrofalnoj infrastrukturi, dugovima i gledateljima koji to i nisu. Naravno, i o svetom trojstvu Štimac-Šuker-Mamić koji se vode krilaticom: “držimo se za ruke da si ne iskopamo oči”.

Istina? Ona je uvijek tu negdje. Nije sve tako crno, ali bila bi laž reći da ovdje baš sve ide kao po špagi. Uostalom, pitajte Michela Platinija što misli o tome.

Trener godine

Igor Štimac

Iako je ustoličenje Igora Štimca za većinu bio šok, u principu se takav rasplet dao naslutiti onog dana kada je postalo izvjesno da Bilić nakon Eura diže sidro.

Njegovim izborom mnoge su taštine gurnute pod tepih. Štimac je debitirao u očaju protiv Švicarske kada su navijači na Poljudu zviždali, a huligani odmjeravali snage u splitskim kafićima.

A onda je Štimca krenula karta. Slaba posjeta protiv Makedonije, ali i tri boda koje je osigurao Jelavić kupile su mir za nastavak kvalifikacija. Opasno se Štimac igrao s vlastitim ugledom kada je u Bruxellesu mimo svake logike stavio Radoševića, ali remi kod najvećeg konkurenta mu je stigao kao “as na cenera”. Makedonija je pala preokretom, a godina zaključena maestralno protiv Walesa u Osijeku u fenomenalnoj atmosferi. Deset bodova je zimnica kojoj se malo tko nadao, a ako Štimac u ožujku sruši Mihajlovića - gdje će mu biti kraj?!

Šok godine

Govor Michela Platinija u HNK

Jezikovoj juhi najmoćnijeg čovjeka europskog nogometa malo tko se nadao. Doduše, znali su kako Platini neće stanje u hrvatskom nogometu opisati vedrim tonovima, ali da će predsjednik Uefe odvaliti verbalnu šamarčinu auditoriju koji se skupio na proslavi 100 godina HNS-a, to je ipak bilo svojevrsno iznenađenje.

Platini je prozvao vlast da ne čini dovoljno u borbi protiv huliganizma. U njegovoj rečenici “vaše prvenstvo izaziva sumnju u regularnost” prepoznali su se mnogi koji su te večeri bili u HNK. Dao je Šukeru podršku, ali i jasno naglasio kako je spreman izvući crveni karton ako se ovako nastavi... No, od svih činjenica s kojima nam je Platini htio otvoriti oči, mi smo se na kraju zakačili na onu sasvim beznačajnu usporedbu sa susjedima. Tako tipično, tako hrvatski!

Transfer godine

Mario Mandžukić

Na Euru je bio senzacionalan, a krajem lipnja je Mario Mandžukić stavio autogram na četvorogodišnju vjernost velikom Bayernu. Bavarci su ga platili 13 milijuna eura, ali već ove jeseni povratili su svaki uloženi cent u njegove noge.

Mandžo je završio 2012. godinu s devet golova na prvoligaškom kontu, a ne sumnjamo kako će podebljati cifru na proljeće i sezonu zaključiti trofejom. Istina, Luka Modrić je postao član “kraljevskog klub”, ali sapunica oko transfera očito je utjecala na Luku koji se još uvijek traži. Španjolci su ga u nekakvim anketama uzeli na zub, ali sigurni smo da je Luka taj koji će se zadnji smijati. Činjenica je da gdje god da je Luka igrao - bio je najbolji. Zašto bi u Madridu bilo drugačije?

Gol godine

Vidin pogodak Ludogorecu

Na Maksimiru se ušlo u 98. minutu utakmice protiv bugarskog Ludogoreca kada je Badelj našao Alispahića na desnoj strani, a ovaj centaršutom pogodio Vidu u trepavicu. Gol je značio nastavak puta u europskim kvalifikacijama, ali i okidač da Maksimir padne u trans, da predsjednička loža brže-bolje potrči Mamiću u zagrljaj, Ante Čačić zanijemi od šoka, a bezobrazno bogati vlasnik Ludogoreca krene s paljbom na suca.

Nada godine

Alen Halilović

Na velikoj se sceni pojavio sa stilom. I prije nego je Alen upisao sekundu seniorskog nogometa, o njemu su svi znali sve, a on nije razočarao. Postao je najmlađi debitant u povijesti Dinama, najmlađi strijelac HNL-a i najmlađi Hrvat s minutažom u Ligi prvaka. Ove je jeseni upijao iskustvo, a na proljeće se od Jurčića očekuje da ga pripremi za slijedeću sezonu u kojoj bi Halilović trebao nositi igru Dinama. Naravno, pod uvjetom da Mamić ne podlegne pritisku koji nosi kolona europskih giganta s isukanim novčanicima, a koji su već sada standardna slika u Maksimirskoj 128.

Utakmica godine

Hrvatska - Španjolska

Nikad u životu neću biti ovako ponosan, zaključio je Slaven Bilić poglavlje svoje karijere zvano reprezentacija. I bio je u pravu jer su te večeri u Gdanjsku njegovi izabranici imali svjetskog prvaka na koljenima. No, nisu računali da “furija” ima Wolfganga Starka. Sudio je Nijemac kao da život ovisi o prolazu Španjolske. Pamtit će se šansa Rakitića, ali i igra Luke Modrića koji je toga dana kupio kartu za Real Madrid. I dva penala na koje je Stark zažmirio...

Momčadi godine

Dinamo, Hajduk, Rijeka

Dinamo je odavno mjerna jedinica za uspjeh, ne samo za Hrvatsku nego i za regiju. Veseli orijentacija Hajduka na svoju mladost i strpljenje Poljuda s Krstičevićem. To je jedini ispravni put za Splićane i rezultat će doći i prije nego što se itko nada. Ipak, najveća priča HNL-a je Rijeka! Na Volpijev pogon te Miškovićevu strast i želju za uspjehom nogomet se polako vraća pod stijene Kantride.

Projekt “Velika Rijeka” može biti putokaz ostatku. Samo prava je šteta što se Volpi ne može klonirati...