Mlađe je slađe. Nakon 22-godišnjeg Alena Halilovića i dvije godine mlađeg Josipa Brekala, obojice na reprezentativnom popisu Zlatka Dalića, i 17-godišnji doskorašnji dinamovac Ajdin Hasić našao na popisu klijenata nogometnog menadžera Falija Ramadanija, koji čini se bira sve mlađe hrvatske talente i ekspresno ih odvodi u europske klubove. Hasić, rođeni Tuzlak, još nema cijenu jer je mlađi od 18 godina, nema trenutačno ni klub, ali već ima menadžera.
- Ne znam kamo će otići iz Zagreba. O tome zaista još ne razmišljamo jer o tome vodi brigu naša agencija koja nas zastupa - rekla je nedavno novinarima njegova majka Sazbira.
Upućeni kažu da je Ramadani tek započeo svoj posao u Hrvatskoj i da nas čeka nogometni egzodus talentiranih juniora u njegovu aranžmanu, jednak kakav se već godinama viđa u Srbiji i Bosni, odakle njegova agencija Lian Sports kao hobotnica pruža pipke prema novom teritoriju. A kako i ne bi jer je namirisao dobru zaradu. Nakon svjetskog srebra osvojenog u Rusiji cijena “vatrenih” otišla je u nebo, a to vrijedi i za najmlađe kategorije. Koliko je “hobotnica” duboko ušla u hrvatski nogomet svjedoči i sastav reprezentacije koja je u četvrtak igrala protiv Španjolske. Na maksimirskom travnjaku bili su Ante Rebić, Ivan Perišić, Josip Brekalo i Dominik Livaković - svi pod ugovorima s istim menadžerom, Ramadanijem.
Ramadani je zastupnik i Rebića i Perišića
‘Srpski poslovi’
“Krajnje je vrijeme da i Hrvati vide i osjete kako je poslovati s njim”, stigla mi je poruka od kolega iz Beograda.
Fali Ramadani u srpskoj je prijestolnici itekako dobro poznat, iako ga gotovo nitko nikad nije ni vidio ni čuo! Zato je nekako bilo logično da odgovore na pitanje tko je taj čovjek potražimo upravo u Beogradu.
- Ramadanija sam vidio nekoliko puta - kaže Jovan Jovanović, koji je više od dva desetljeća urednik nogometne rubrike u dnevnom listu Sport. - Sjećam se da sam bio s Partizanom na zimskim pripremama u Izraelu, u Herzliyi, i on je bio tamo. Motao se oko terena, ali nijednom novinaru nije htio dati bilo kakvu izjavu. Kolega iz Sportskog žurnala ga je krišom slikao, a kad je Ramadani doznao za to, napravio mu je veliki problem.
Jedan od prvih poznatih “srpskih poslova” Falija Ramadanija datira iz 2011. i neodoljivo podsjeća na ovaj najnoviji s Ajdinom Hasićem. Tada je 17-godišnji junior Partizana Matija Nastasić potpisao ugovor s Lian Sportsom i prije nego što je odigrao ijednu sekundu u prvom timu crno-bijelih, otišao u Fiorentinu. I to praktično besplatno, jer je Partizan preko Nastasića “prebio” neke dugove koje je imao prema Ramadaniju. Bit će i o tome još riječi, jer radi se o takozvanom pravilu TPO (Third-Party Ownership, ili vlasništvo treće strane).
- Ne želimo više imati posla s tim čovjekom koji nas pozove i ponudi nešto, a poslije nam laže dajući ponižavajuće ponude. S Partizanom mogu poslovati samo pošteni ljudi, po normalnim pravilima, a ne da se klub tretira kao objekt iz kojeg treba izvlačiti ekstraprofit preko igrača.
Ovako je 2015. govorio Milorad Vučelić, predsjednik Partizana (istodobno i glavni urednik visokotiražnih Večernjih novosti i promiloševićevski orijentiranog magazina Pečat).
A ovih dana na naš upit o poznatom menadžeru Vučelić je rekao nešto sasvim drugo:
- Moram nešto samokritički... Moje ondašnje ocjene na račun Ramadanija bile su dobrim dijelom neosnovane. Ljudi u Srbiji su nas obmanuli... na neki način.
Očigledno se nešto krupno promijenilo u odnosima njih dvojice. Toliko krupno da mnogi tvrde da čak ima ime i prezime: Danilo Pantić. Nogometaš Partizana kojeg su kao 16-godišnjaka potpisali menadžeri. Plaćen je 1,7 milijuna eura, ali nijedan cent od te svote nikad nije stigao u Partizan. Posrednik u ovom poslu, agencija Leiston Holdings, u to vrijeme partner podjednako slavnog menadžera Pinija Zahavija, uplatila je 500.000 eura nekoj kompaniji Leary Invest na račun u banci na Britanskim Djevičanskim Otocima, a ostatak TXL Investmentsu s Malte. Novac je išao preko karipskog otoka West Indies, a završio u Lian Sportsu. Naravno, porez nitko nije spominjao. A Danilo Pantić najprije je potpisao za slavni Chelsea, koji ga je posudio prvo nizozemskom Vitesseu, potom i Excelsioru, da bi danas, sa 22 godine, pokušavao restartati karijeru u Partizanu, koji je otkupio njegov ugovor.
Tko je taj moćni čovjek Fali Ramadani?
Pravo mu je ime Abdilgafar i rođen je 1963. u Tetovu (Makedonija). Nacionalnost - Albanac.
- Inicijalni kapital Abdilgafara Ramadanija i njegovih strateških partnera Burima i Baškima Osmanija nema nikakve veze s nogometom, ali je itekako bio zanimljiv obavještajnim službama sa Zapada, posebno njemačkoj policiji. Ramadani i braća Osmani glavni su akteri pronevjere 70 milijuna eura, koji su nestali kroz sumnjivo odobrene kredite u njemačkom Volksbanku. Od tog novca građeni su stanovi i lokali blizu stadiona Vardara u Skoplju, hotel Riviera u Poreču u Hrvatskoj, ali je posebno zanimljivo pitanje koliko je tog novca završilo u poslu kupnje mladih igrača iz Srbije, s obzirom na to da je u jednom trenutku Fali Ramadani u Srbiji raspolagao s praktično neograničenim financijskim sredstvima, kojima nijedna druga menadžerska agencija nije mogla ni blizu parirati.
Njemačke tajne službe otvoreno su optuživale braću Burima i Baškima Osmanija da su umiješani u krijumčarenje droge i oružja, kao i trgovinu ljudima, što je Baškim Osmani nevješto demantirao, ali je unatoč tome njegov brat Burim Osmani u sklopu te istrage završio u zatvoru u Njemačkoj, pod optužbom državnog tužitelja za kazneno delo teške prijevare. Ramadani je također bio u središtu pozornosti njemačke policije u istrazi protiv predsjednika Bayera iz Leverkusena Reinera Calmunda, koji je došao na udar zakona zbog provizija na crno i preplaćivanja transfera, a i sam Ramadani bio je dio priče oko prodaje igrača iz Koblenza mimo sportskih propisa tamošnje lige. Jedino logično pitanje koje se nameće nakon ovih podataka jest ako je u jednoj Nemačkoj, koja je pravna država s uređenom vladavinom zakona, Abdilgafar Ramadani bio predmet ozbiljnih istraga oko preplaćivanja, provizija na crno ili nelegalnih transfera i ako su njegove najbliže suradnike europske tajne službe klasificirale kao ljude umiješane u najozbiljnije oblike organiziranog kriminala, događaju li se i u Srbiji neke slične istrage, ili je stanje sasvim drugačije? - pita se novinar Željko Pantić, voditelj na televiziji Partizan.
Vladar iz sjene
- Zanimljivo je da o Faliju Ramadaniju nikad nisam čuo da ružno govore bilo nogometaši, bilo vodeći ljudi iz klubova - nadovezuje se Zoran Pavić, urednik sportske rubrike u dnevnom listu Danas. - Izgleda da on korektno izvršava svoje obveze, bilo javne, bilo tajne, kojih svakako ima. To čak mogu tvrditi, jer gotovo je nevjerojatno da Ramadani klubovima donosi milijune od kupoprodaje igrača, a ti su klubovi sve više dužni.
- Od dolaska Dragana Đurića na čelo Partizana 2008. Ramadani postaje de facto vlasnik omladinske škole Partizana i vladar iz sjene koji donosi praktično sve odluke o transferima. Nakon šest godina partnerstva Ramadanija i Đurića, FK Partizan došao je na najniže grane u svojoj povijesti, s dugom od 14,9 milijuna eura, ključnim igračima koji su praktično unaprijed prodani za male pare Ramadaniju i njegovim poslovnim partnerima, s izgledom potpunog raspada kluba - dodaje Željko Pantić.
Spomenuti Dragan Đurić 2017. je osuđen na godinu dana kućnog pritvora zbog malverzacija u njegovim privatnim tvrtkama.
Svojevrsna iskustva s tim menadžerom i njegovom agencijom ima i Partizanov “vječiti rival” Crvena zvezda. Na njezinu čelu godinama je Zvezdan Terzić, čovjek za kojim je 2008. Nacionalni ured Interpola raspisao međunarodnu tjeralicu jer je, prema optužnici, prisvojio pola milijuna eura od transfera nogometaša Vanje Grubača iz OFK Beograda u njemački Hamburger. Terzić se jedno vrijeme krio u Crnoj Gori, a onda se iznenada našao na čelnoj funkciji u Crvenoj zvezdi. Ne propušta nijednu priliku da zahvali srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću za pomoć koju pruža njegovu klubu. Malo je manje (barem javno) zahvalan Nikoli Damjancu, jednom od direktora u agenciji Lian Sports.
Damjanac je oženjen Terzićevom sestrom Sanjom, a zajedno s kolegom Falijem Ramadanijem 2015. bacio je oko na talentiranog Zvezdina centarfora Luku Jovića, tada 16-godišnjaka. Uspjeli su uvjeriti Zvezdinu upravu (na čelu s Terzićem) da Jovića proda ciparskom Apolonu za dva milijuna eura. Ali on nikada nije zaigrao za Apolon. Ostao je u Beogradu, a u veljači 2016. prešao je u lisabonsku Benficu.
- Osnovni problem našeg nogometa je sustavni egzodus mladih igrača iz Srbije, koji se namjerno i svjesno odvode prije vremena u posebno odabrane klubove diljem Europe. Klubove poput Benfice, čiji je direktor José Carriço uhićen u klupskom vozilu sa 9,5 kilograma kokaina, ali nekako nitko od medija u Srbiji nije bio zainteresiran za dublju analizu činjenice da preko istih menadžera iz Srbije u tu istu Benficu odlazi golem broj igrača - tvrdi već citirani Željko Pantić.
Partner Pini Zahavi
U dokumentima o transferu navodi se da je Jović došao u Benficu kao nogometaš - Apolona. Ciparski je klub za njega dobio 6,65 milijuna eura, a ako se odbije onih dva milijuna koja su otišla na račun Crvene zvezde, ispada da je Apolon zaradio 4,65 milijuna eura iako igrač nije odigrao ni sekundu u njihovu dresu. Danas je Luka Jović član njemačkog Eintrachta, gdje mu je suigrač naš reprezentativac Ante Rebić. Nakon 11 kola Bundeslige Jović je na čelu liste strijelaca s devet golova i na meti je velikih klubova, prije svega Bayerna. Navodno bi Niko Kovač volio u Münchenu sljedeće ljeto vidjeti i njega i Rebića. Da bi to ostvario, morat će pregovarati s njihovim zajedničkim menadžerom - Falijem Ramadanijem. Trenutačna je Jovićeva cijena, prema specijaliziranoj internetskoj stranici Transfermarkt - 20 milijuna eura.
Gotovo identičan posao obavio je Ramadanijev “mentor” Pini Zahavi, zajedno s menadžerom Predragom Đorđevićem, s Partizanovim draguljem Andrijom Živkovićem. Ovaj momak bio je najbolji igrač reprezentacije Srbije koja je 2015. na Novom Zelandu postala svjetski omladinski prvak. Malo prije toga Partizan je dobio od ciparskog Apolona “pozajmicu” od 2,5 milijuna eura, uz ustupanje Živkovićevih prava Zahavijevu investicijskom fondu. I uz još jedan “mali” uvjet: u siječanjskom prijelaznom roku 2016. Partizan mora pustiti Živkovića onome tko ponudi otkup, a ako odbije - obvezan je Apolonu isplatiti razliku između pozajmice i ponude. U siječnju je zaista stigla ponuda, i to “teška” pet milijuna eura od - pogađate - lisabonske Benfice. Partizan je odbio, smatrajući da je to malo, a Živković je već u lipnju, kad mu je istekao ugovor, kao slobodan igrač potpisao za Benficu. No to nije kraj: Partizan je izgubio na sudu i morao je Apolonu vratiti novac i doplatiti dva i pol milijuna eura prema onom nevjerojatnom ugovoru! A Živković? On danas, procjenjuje se, vrijedi 18 milijuna eura.
- Klub dobije vrlo mali dio od transfera igrača, a najveći dio odlazi onima koji imaju stvarnu moć u klubovima - ljudima iz kriminalne sfere, koji drže klupska rukovodstva. Tu se pere novac. Kad klub dogovori transfer, prikaže samo deset posto te vrijednosti, a onda se koriste albanski mafijaši za pranje tog novca - tvrdi Marko Nicović, bivši načelnik beogradske policije.
I Jović i Živković otišli su po nekad važećem pravilu TPO, vlasništvu trećeg lica. FIFA je prije tri godine zabranila ovu praksu po kojoj menadžeri otkupljuju od klubova igrače, najčešće juniore, i postaju njihovi vlasnici pa ih prodaju, a od toga njihov matični klub nema ništa. Vrhunac apsurda TPO je imao baš u Srbiji, gdje su prije petnaestak godina mafijaši, pripadnici takozvanog Zemunskog klana, koji su sudjelovali u ubojstvu premijera Zorana Đinđića, davali redovne mjesečne plaće nekim nogometašima Partizana s kojima su imali ugovore o kasnijoj prodaji. Navodno su nogometaši dolazili po novac u famoznu kuću u Šilerovoj ulici u Zemunu, sjedište klana, koja je nakon Đinđićeva ubojstva sravnjena do temelja.
Brojni agenti
Pretpostavlja se da se menadžeri nekako snalaze i nakon zabrane TPO-a. Uostalom, tko bi pohvatao sve njihove poslove kad se čak sa sigurnošću ne zna ni kako izgledaju!? Gotovo da nema nijedne fotografije Falija Ramadanija, a nagađa se da živi u Berlinu, ili u Palma de Mallorci, premda ni to nije sigurno. Njegov kompanjon Pini Zahavi posljednji je put fotografiran prije 12 godina, živi (valjda) u Tel Avivu, a svojim brojnim agentima diljem svijeta koji šefa nikad nisu upoznali podijelio je samo dvije nužne stvari: mobilni telefon i kreditnu karticu.
Mjesecima nakon debakla na Svjetskom prvenstvu u Rusiji pukla je bruka. Izišle su na vidjelo neke stvari koje su se ondje događale u vezi s reprezentacijom Srbije. Navodno je zadnji vezni Luka Milivojević, inače kapetan engleskog premijerligaša Crystal Palacea i pulen Falija Ramadanija, pokušao vrbovati neke nogometaše za agenciju Lian Sports. To su rekli Milan Obradović, pomoćnik izbornika Mladena Krstajića, vratar Predrag Rajković i vezni igrač Saša Lukić.
“Ni najmanje mi nije ugodno govoriti o tome i za ostale ne znam, ali da, meni je posredstvom jednog od reprezentativaca nuđeno da prijeđem kod Falija Ramadanija i da će mi to jamčiti mjesto na Svjetskom prvenstvu. A da bih u suprotnom bio u problemu za popis. Nisam to htio prihvatiti”, rekao je Rajković, vratar Maccabija iz Tel Aviva.
Prema Milivojevićevim riječima, sva su mu trojica poslije poručila da je sve to novinarska izmišljotina. Međutim, godinama standardnog reprezentativca Milivojevića otad više nema na popisu izbornika Krstajića za nastupe u Ligi nacija. Inače, na SP-u u Rusiji u srpskoj ekipi bilo je 6 igrača pod ugovorom s Ramadanijem: Miloš Veljković, Luka Milivojević, Antonio Rukavina, Adem Ljajić, Filip Kostić i Luka Jović.
Miralem Pjanić, veznjak Juventusa i reprezentativac BiH, najvrijedniji je Ramadanijev klijent
Vratimo se na kraju u Hrvatsku. Prvi Ramadanijev klijent kod nas bio je Josip Šimunić, popularni Joe. Danas, uz spomenute Perišića, Rebića, Halilovića, Livakovića i Brekala, klijenti tog Albanca su i Nikola Kalinić, Marko Rog, Tomi Jurić, Stipe Perica, Hrvoje Milić, Božo Mikulić, Karlo Butić i Deni Jurić. Na čelu liste najskupljih Ramadanijevih nogometaša su Miralem Pjanić (Bosna i Hercegovina - 70 milijuna eura), Kalidou Koulibaly (Senegal - 60 milijuna) te Marcos Alonso (Španjolska) i naš Ivan Perišić, koji vrijede po 45 milijuna eura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....