TOMISLAV ŽIDAK Kovač je uspio u nečemu u čemu nije uspio ni Bilić - zaraditi ovacije Maksimira

Hrvatska je i svoje četvrte dodatne kvalifikacije prošla bez ogrebotina, deklasirali smo Island. Rezultat ni približno ne govori o odnosu snaga na terenu, trebao je biti barem dvostruko veći. Hrvatska je nakon dugo vremena bila potpuno dominantna, čak i kada je ostala s igračem manje. U drugom poluvremenu naši igrači su ušli u četiri stopostotne šanse, na žalost, sa slabom realizacijom, ali kapital koji su stekli već u 47. minuti bio je dovoljan za plasman na Svjetsko prvenstvo.

Iako je to bila večer velikog zadovoljstva, u kojoj je toliko spominjani dvanaesti igrač odigrao vrlo značajnu ulogu, u kojoj su i svi naši nogometaši bili “hrabro srce”, u finišu prvog pluvremena nekoliko smo minuta strepili nad rezultatom. Nakon što je deset minuta ranije Mario Mandžukić kapitalizirao našu dominaciju i slomio islandski blok, jedan neoprezni i nepotrebni grubi start na Gudmundssonu koštao ga je crvenog kartona. Dogodilo se to u razdoblju naše potpune dominacije, taj crveni karton šokirao je momčad i gledalište, vjerojatno i Niku Kovača, ali izdržalo se do poluvremena. No, jedan nesmotreni potez doveo je cijeli projekt pod znak pitanja…

Ako treba izdvojiti potez koji je obilježio utakmicu, bio je to dribling Matea Kovačića u 47. minuti kada je poput Ivice Kostelića iz najboljih dana u slalomu nanizao nekoliko Islanđana, servirao loptu Srni, koji je znalački poentirao…

Niko Kovač je doživio ovacije na Maksimiru, kakvih već dugo nije bilo. Cijeli stadion je pljeskao i skandirao novom izborniku, koji je uspio u glavnom naumu, uspješno dovršiti ono što je Igor Štimac započeo.

Hrvatska ide u zemlju “sambe, kave i nogometa”. Ali, Hrvatska ne smije živjeti u zabludi, da na svjetskom nogometnom summitu ne bismo bili samo prolaznici, Niko Kovač mora posložiti mnoge stvari. Vremena ima, a ima i mladih igrača, poput Matea Kovačića i Ante Rebića. Niko Kovač, trener početnik, ali čovjek koji je i rođeni pobjednik, uspio je u nečemu u čemu nije uspio ni Slaven Bilić, čija je karizma bila velika i nedodirljiva. No, pravi posao ga tek čeka…