‘U noći je hotelom protutnjala najglasnija sirena ikada! Nemir, ludilo, a potom dim - razotkrila se njihova mračna strana...‘

Neuruppin je najdosadnije mjesto u kojem smo ikad bili. Rijetke birtije i restorani zatvaraju vrata već u 21 sat. Nedjeljom, a ponedjeljkom i utorkom uglavnom ne rade. Grad koji ima 30 tisuća stanovnika, dakle, poput Vinkovaca ili Šibenika, odaje dojam - sela. Nema ovdje gungule, šetnice, nekog centra jedne male, ali važne brandenburške općine. Više su to spavaonice brojnih ljudi koje vlak vozi prema sat i nešto udaljenom Berlinu. Ovdje su nekoliko vrtića i dvije škole, grad nije mrtav, ali apsolutno nema živosti. U ova dva tjedna smjenjuju se kiša, sunce i pustoš. Vikendom, doduše, sve naoko živne, uglavnom starija generacija ovdje traži odmak, odmor ili aktivnost na brojnim biciklističkim stazama, šetnicama, šumama. Promatrajući izbliza sastav stanovništva,...