USPOREDNI TEST: Ivo Iličević je bolji igrač od Sammira!

ZAGREB - Slaven Bilić će u petak objaviti prezimena kandidata za nacionalnu momčad i pritom razočarati vodećeg nogometnog trgovca u ovom kutu svijeta. Izbornik je, naime, blizu odluke da u reprezentaciju pozove Ivu Iličevića i s popisa izostavi Sammira.

Bilićeva odluka ovaj put nije posljedica pritisaka iz hrvatskog ogranka Ku Klux Klana - društva koje, usput rečeno, već priprema lomaču za Sammira, a izbornik im poskrivečke uplaćuje članarinu - nego je rezultat zapaženih Iličevićevih igara u kontinuitetu. Tko ne vjeruje, lako će se informirati gledajući Kaiserslautern na kablovskoj televiziji ili čitajući “Kicker”. Prema vodećem njemačkom nogometnom tjedniku, Iličević je trenutačno sedmi igrač Bundeslige s prosječnom ocjenom 2,32 (naš ekvivalent bio bi 7,5).

Uspoređivati Iličevića i Sammira postalo je popularno nakon što je Zdravko Mamić optužio Slavena Bilića za rasističko ugnjetavanje njegova brazilskog klijenta, a Bilić odgovorio “vatrogasnom mjerom”, tj. izvlačenjem Iličevića iz naftalina. Javnost je zabavljena Mamićevom objavom rata izborniku nacionalne momčadi, kao i Bilićevim zavjetom šutnje. Važu se odnosi moći, rasvjetljava se kako funkcioniraju poluge vlasti u HNS-u i forsira se umjetno stvoreno suparništvo dvojice nogometaša koji objektivno ne mogu biti konkurenti za isto mjesto u momčadi.

U percepciji izbornika i njegovih suradnika Sammir je samo i isključivo playmaker, središnji vezni igrač brušene tehnike i rafiniranog poteza, ali istodobno igrač čija bi integracija u momčad zahtijevala preveliku žrtvu. Iz sastava bi morao izletjeti ili Modrić, ili Kranjčar, ili Rakitić. U nekoj zatvorenijoj varijatni (4-5-1) Sammir bi predstavljao prijetnju i Petriću ili Eduardu, i zato će Sammir još neko vrijeme “odležati u pacu”.

Na drugoj strani, Iličevića ne treba čekati nego honorirati njegov kontinuitet. To će biti lako iz više razloga. Iza pozivnice Iličeviću ne stoji merkantilistička logika agencije za posredovanje igračima. U prijevodu, neće biti presinga da odmah zaigra za najbolju momčad nego će se mladić zadovoljiti ulogom kandidata. Povrh svega i najvažnije, Iličević je nogometaš kakvih nemamo previše. Hitar, lagan, sitne konstitucije, on u klubu drži lijevu stranu veznog reda i ne legitimira se kao prva violina momčadi. Iličevića je lakše usporediti s Tomečakom ili Anasom Sharbinijem nego sa Sammirom.