VIDEO: BREND ZA AUTOGOLOVE Šuker se u dva tjedna uspio posvađati sa svima u Hrvatskoj!

Mogao bih se okladiti da svaki put kad Davor Šuker sjedne u avion i odleti negdje izvan granica Hrvatske, on odahne. Opružen u udobnom sjedalu business klase dok mu stjuardesa servira osvježavajući sok, Šuker prelazi rukom preko orošenog čela i sebi u bradu procijedi: “Konačno sam se riješio one daveži!”

Najgora noćna mora

Bilo da je prije toga šetao Jelačić placom, splitskom Rivom, osječkim ili riječkim Korzom stalno mu se u zadnje vrijeme događaju iste stvari. Stalno ga nekakvi nezadovoljnici proganjaju, napadaju, vrijeđaju i galame. Neki čak idu tako daleko pa pišu pisma Uefi očito s ciljem da unište njegov dobar ugled kod Platinija.

Ne bi da je Davor Šuker predsjednik Vlade s četiristo tisuća nezaposlenih, a ne prvi čovjek nogometnog saveza čija je reprezentacija među deset najboljih na svijetu.

Ponosni vlasnik zlatne kopačke i brončane medalje s Mundijala u Francuskoj 1998., golgeter koji je na vrhuncu svoje slave igrao u Real Madridu i bio ikona “vatrenih”, jedini Hrvat među 125 najboljih nogometaša na svijetu svih vremena prema izboru Fife, “brand” kojeg poznaju i u najvećim zabitima Afrike, vjerojatno je drugačije zamišljao da će živjeti nakon što objesi kopačke o klin.

Računao je da će biti uvažen i poštovan kako to i zaslužuje jedan od najvećih sinova hrvatskog nogometa.

No negdje su stvari očito pošle po krivom. Davor Šuker nije ni u najgoroj noćnoj mori mogao zamisliti da će mu se ovo događati. A događa mu se, ne može čovjek više niti u lokalu u miru kavu popiti, a da odnekud ne iskoči neki tip i zaviče: “Šukeru, p...., j... te Mamić”.

Neomiljen kod kuće

“Pa ima li tome kraja? Što su Hrvati tako proklet narod? Nikad nisu zadovoljni...”, misli si naš poznati golgeter dok sluša sve te nezadovoljnike koji vjerojatno ne mogu niti dva na nogu napraviti, a sebi daju za pravo da uređuju hrvatski nogomet.

“A koliko sam ja samo golova zabio da bismo mi danas imali Hrvatsku”, misli si Šuker i provjerava na svom iPhoneu je li još uvijek na službenoj stranici HNS-a stoji podatak da je s 45 golova najbolji strijelac hrvatske reprezentacije u povijesti.

Naravno da stoji. Tih 45 golova Šukeru nitko ne može uzeti. Neki od tih golova duboko su urezani u kolektivnu memoriju svih Hrvata, poput onoga loba Schmeichelu u Engleskoj 1996. godine, ili gola Nizozemcima za pobjedu 2-1 u osvajanju brončane medalje u Francuskoj 1998. godine. A tek gol Ircima u zadnjim sekundama na Maksimiru u kvalifikacijama za Euro 2000. godine. To je bio potez velemajstora...

Mogli bi tako opisivati i nabrajati do prekosutra sve Šukerove golove jer zabio ih je jako puno. I lijepih i važnih.

“Pa zašto onda Davor Šuker ne može prošetati preko splitske Rive, a da za njim netko ne opsuje dok ga u Sevilli dočekuju s cvijećem i poljupcima”, mora da misli naš predsjednik nogometnog saveza dok se nakon kratkog opuštanja u inozemstvu opet vraća u svoju ljubljenu Hrvatsku.

Tamo u Andaluziji u kojoj je živio tek pet godina nose ga na rukama, a ovdje u Hrvatskoj u kojoj je rođen i za koju je dao sve te golove stalno ga kritiziraju. U Andaluziji on je i dalje “Sukerman” i “El Machina” jer ga pamte po golovima i igračkoj karijeri, a u Hrvatskoj za njegove golove kao da više ne mare. Bit će zato što ga Andalužani znaju samo kao nogometaša, kao mitskog golgetera, živuću legendu...

Na vlasti duže od Putina

A Hrvati? Oni mu zamjeraju puno stvari, počevši od toga da je ušao u HNS kao lutka na koncu Zdravka Mamića, a da ništa nije učinio da se barem počnu sređivati stvari u našem klupskom nogometu. Zvižde mu u njegovom rodnom Osijeku, a on se svađa sa Splitom i ratuje s rekreativcima po Sveticama. Ali unatoč svemu u travnju će dobiti novi mandat na mjestu predsjednika HNS-a jer će biti jedini kandidat. Kako stvari stoje, Šuker bi mogao vladati duže od Putina.

Naravno da je u ovoj priči najmanje važno to da bih ja na njegovom mjestu ostao u Sevilli. Jer je tamo toplo, i ugodno je kad te svi vole.

Uostalom, možda bi to bilo dobro i za hrvatski nogomet.