Sjedi Damir Vrbanović na jedanaestom katu hotela Hilton u Vukovarskoj ulici i svojim šarmom pokušava relativizirati sva pitanja koja ćete mu postaviti.
Na ugodna će opširno odgovoriti, a za neugodna ima metodu “on the rock’s”. Vještinu diplomatskih odgovora izbrusio je u Nyonu, gdje je jedan od kućnih ljubimaca, poput Ivana Ćurkovića iz Beograda, s njima činovnici iz Uefe i Fife najradije komuniciraju. Civilizirani su, a dolaze s Balkana, gdje nogometna lopta još uvijek živi na bačvi baruta i gdje je uglađenost strani predmet.
‘Nisam optimist’
Nakon što smo popili jutarnji viski, pitao sam kakvi su izgledi Josipa Šimunića na CAS-u, sudu koji će od danas razglabati o njegovoj žalbi?
- Jako loši! Član sam najvišeg nogometnog suda na svijetu i običaj je, ponavljam - običaj, da 99 posto slučajeva nakon žalbe ostaju onakvi kako je presudio prvostupanjski sud. Nisam optimist, iako se slažem da Uefa nakaradno tretira hrvatsku povijest, pjesmice i pjesmuljke. Dinamo je kažnjen za uzvik “Mamiću, pederu”, a to doista nema baš nikakve veze s homofobijom. Ali, sa stajališta konzervativnih činovnika Uefe, zbog straha da ne bi negdje mogli pogriješiti ili zastraniti, oni “režu” kazne. Sve na svijetu bih dao kada bih našao argument koji bi promijenio stav Uefe o Šimunićevom slučaju, ali takvog argumenta nema.
Smeta im i ‘U boj, u boj’
Vrbanović će pokušati pojasniti Uefinu filozofiju.
- Imaju poseban stav prema Balkanu. Pokušao sam im objasniti da je pjesma “U boj, u boj”, koja ih također smeta, strofa iz opere “Nikola Šubić Zrinski”, da se o njoj govori u književnim djelima. Iako ih sada najviše muči poklik “Za dom” jer ih to asocira na ustaški poklič “Za dom spremni, poglavniče”, jer im je to servirao i uvalio neki povjesničar - prevarant s Harvarda, oni su to bespogovorno prihvatili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....