ZA ENGLEZE DINAMO JE KLUB ALKOHOLIČARA 'Lamza je najveći pijanac u nogometu'

Kada Englezi pišu o svojim nogometašima-pijancima, poput Georgea Besta ili Paula Gascoignea, u toj tinti ima doza suptilnosti, pa čak i simpatija. Ali, kada prijeđu kanal, onda su grubi, nemilosrdni i opaki. Pa će tako najseriozniji svjetski nogometni magazin FourFourTwo objaviti reportažu o “najvećem pijancu među nogometašima”, o Stjepanu Štefu Lamzi. Iz pera svog zagrebačkog suradnika Aleksandra Holige.

Crne alkoholne ovce

Lajt motiv je, naravno, bio - Sammir, koji troši noći u policijskim postajama i centrima za triježnjenje. A Sammir je imao dostojnog “oca” po sklonosti prema alkoholu, u Štefu Lamzi, kojega engleski časopis opisuje kao nogometaša koji je popio bocu ruma prije doručka.

Naravno da novinar nije zaboravio spomenuti i druge Dinamove “crne ovce” alkoholizma, Domagoja Vidu, koji je u autobusu otvorio konzervu piva, a niti sirotog Jozu Gašpara, koji je na tuđu kreditnu karticu kupio 36 boca Jagermeistera.

Epska pijanstva Dinamovih igrača, začinjena su i jednim detaljem iz Beograda. Navodno je Štef Lamza prije utakmice sa Zvezdom, koja se pred 100.000 gledatelja igrala na Marakani, pitao klupskog kolegu Belina: “A protiv koga mi to danas igramo?”

U cijelu priču je, uz uvijek mamurnog Lamzu, ukomponiran i “pijani demon”, trener Branko Zebec. No, u priči baš i nema previše sočnih detalja, osim onih koje je autor nabrijao, jer, ta momčad uopće nije bila momčad pijanaca.

Istina je da bi se Štef Lamza ponekad “malo izgubio” u Splendidu, ali ostali igrači iz generacije ‘67. rijetko bi se zagledali u dno čašice. Zapravo, niti jedan. Iako će autor reći da bi Dinamovi rezultati bili i bolji da igrači nisu bili boemi.

Štef više ne ‘gabla’

Oni su bili samo fina zagrebačka gospoda, poput Slavena Zambate, Rudija Belina, Zlatka Škorića ili Krasnodara Rore, najmanje su bili pijanci, kojima je FFT posvetio više prostora nego svim hrvatskim igračima zajedno.

Zasmetala me, po svemu sudeći izmišljena izjava Štefa Lamze, da i “danas pije ali ne kao prije”. Stanujemo u istom kvartu i viđam ga svaki dan. Kada sam ga zadnji put intervjuirao, naš ceh je u kafiću iznosio devet kuna.

“Sramota”, rekao je moj urednik, “Židak i Lamza su zajedno zapili devet kuna!” Kad ga pitam - je li kaj “gablal”, kaže - “niti kapi”! OK, možda ga je zagrebački dopisnik FFT-a uhvatio u povišenom raspoloženju. Ali, Lamza i alkohol su se davno razišli.

Ako ne vjerujete, pitajte bilo koga na Ferenščici. A anegdote o Lamzi neka zabavljaju englesku publiku. Iako se ne mogu oteti dojmu da je sve to “jeftino i prljavo”. Osim honorara, Englezi bogato plaćaju sočne priče!