PREDSJEDNIKOV SIN

'ŽELIM OTIĆI IZ ZAGREBA, ALI TATA ME NE PUŠTA' Prizanje Lovre Medića u svom prvom intervjuu

Ovaj klub je uistinu čudo, super sredina, ali cjelokupna situacija oko mene već mi toliko ide na živce da jedva čekam promjenu sredine - rekao je predsjednikov sin
 Ronald Goršić / CROPIX

Lovro Medić (22) jedan je od zanimljivijih i najkontroverznijih nogometaša Prve HNL. Ni kriv ni dužan. Napadač Zagreba ima veliki "krimen" - prezime Medić. Dražen Medić, predsjednik, ali alfa i omega kluba već je godinama u sukobu s White Angelsima, navijačkom skupinom Zagreba, a taj se sukob reflektira i na Lovru.

Sjećamo se takve situacije u obitelji Kranjčar. Otac Zlatko je bio izbornik, a Niko jedan od važnijih reprezentativaca Hrvatske. Podsjeća li vas vaša situacija ne nekadašnje nedaće Nike Kranjčara?

- Čini mi se kako je moja situacija nekakav mikrosvijet naspram one Nike Kranjčara. On je imao mnogo težu situaciju od mene i puno većih problema od mene. Pa njega su vrijeđale pune tribine, a mene najčešće skupina od 20-ak navijača. Ali, da ima nekih sličnosti između naših situacija - ima.

Koliko takva situacija utječe na vas? Na vaše predstave u dresu Zagreba i na psihološku pripremu utakmice?

- Lagao bih kad bih rekao da takve stvari ne utječu na mene. Ali, kada sam bio mlađi to mi je mnogo više smetalo. Sada se ipak nekako lakše nosim s takvom situacijom.

Već godinama kruže glasine da u Zagrebu treneri padaju zbog vas? Otkuda te priče? Posljednji put o tome se špekuliralo nakon odlaska Luke Bonačića...

- To je sve bila neka čudna situacija. Vjerujte mi, nikada nisam niti pitao "starog" što se dogodilo tada i zbog čega je na koncu Bonačić otišao. Ja sam, najiskrenije, kod Luke Bonačića bio u katastrofalnoj formi i da me tada netko pitao hoćeš li danas igrati ili ne, rekao bih mu "radije ne, mislim da u ovom trenutku ima i boljih od mene". Nisam egoist, ne gledam samo sebe. Meni je primarno da klub izvuče dobre rezultate. Ako ja nekada ne bih bio spreman, uvijek bih došao treneru i rekao "šefe, nisam spreman, neka danas zaigra netko drugi". To, uostalom, možete lako provjeriti kod Beseka, Ciprića i mnogih drugih trenera koji su me trenirali.

Gdje se vidite u budućnosti? Za tri ili pet godina?

- U inozemstvu! To mi je velika ambicija i nadam se da ću je ostvariti. Ali, ne bih išao u egzotične zemlje poput, primjerice, Kine ili Azerbajdžana. Samo da bude "normalna"' Europa. Recimo, Belgija ne bi bila loš izbor.

Koliko bi vam bilo lakše potpuno se posvetiti nogometu kada bi završili u inozemstvu?

- Bilo bi mi puno lakše. Iskreno, ja jedva čekam otići iz Zagreba. Ovaj klub je uistinu čudo, super sredina, ali cjelokupna situacija oko mene već mi toliko ide na živce da jedva čekam promjenu sredine. Htio bih se i ja malo osjećati kao "normalan nogometaš". Ne zamarati se nekakvih nepotrebnim stvarima, već uživati u nogometu i samo razmišljati o sljedećoj utakmici. Već imam 22 godine i razmišljam o inozemstvu. To bi nekako bio logičan potez, a to sam nedavno rekao i "starom".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 00:38