Sve do 1972. hokejaši Medveščaka utakmice su igrali pod otvorenim nebom, često i s posuđenom opremom, a nezadovoljni sudačkim odlukama gledatelji bi ponekad prekidali utakmice i na suce bacali grude. Atmosferu koja je tih godina vladala na igralištu na Šalati stariji Zagrepčani opisuju kao neponovljivu, no slično je hokejsko ludilo i kasnije u nekoliko navrata zahvaćalo Zagreb.
Razglednica iz prošlosti
Upravo tom poviješću Medveščaka bave se redatelji Radislav Jovanov Gonzo i Josip Ivančić u dokumentarnom filmu “O hokeju i medvjedima”, koji će premijeru imati 27. kolovoza na Liburnijskom filmskom festivalu u Ičićima.
- Film nije klasičan sportski dokumentarac, više govori o samom klubu i sportskom duhu koji je vladao u Zagrebu. Htjeli smo pokazati kako se Medveščak nekoliko puta probijao do samog vrha i pritom napraviti film koji je pitak za više generacija, zanimljiv i navijačima, ali i trenerima i bivšim igračima - kaže Gonzo.
Rivali iz Jesenica
Prožet muzikom Haustora, Psihomodo Popa i Kawasaki 3p-a, film ocrtava duh jednog vremena u kojem su na utakmice s jednakim žarom išli i rockeri iz Lapa i Jabuke i obitelji s djecom, a odlazak na hokej bio je događaj poput odlaska na rock koncerte.
- Naši najveći suparnici, igrači Jesenica, bili su profesionalci, zaposleni doduše u željezari, ali su trenirali dvaput dnevno. Mi smo bili raznih profila: od zubara do radnika na pumpi, a Miran Krmelj bavio se - manekenstvom. Panta Ančević bio je vlasnik diskokluba No1, u kojem se okupljala krema Zagreba - prisjetio se legenda Medveščaka Bruno Zajec.
Tih je prijeratnih godina hokej po popularnosti bio izjednačen s Dinamom i Cibonom pa su se dogovarali kada će igrati kako se utakmice ne bi preklapale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....