Zatvorili su im vrata velike scene. Elitna natjecanja pred desecima tisuća ljudi, spektakli kakvima ovih dana svjedočimo u Schladmingu, za ove su skijaše postali nedostupni.
Egzotika više ne stanuje na glavnim utrkama svjetskih prvenstava pa su predstavnici zemalja iz trećeg skijaškog svijeta dobili svoje natjecanje . Uz dobru promociju, kojima je većina tih turističkih reprezentacija sklona, u cilju se skupilo mnogo kamera, a svaka sekunda na televizijama je dobrodošla. Azerbajdžan protiv Kirgistana, Južna Afrika kontra Australije i, derbi svih derbija, Haiti vs. Jamajka. Sve smo to imali prilike jučer vidjeti u Reiteralmu.
- Prije dvije smo godine u Garmischu imali jednog predstavnika. Sada su dvojica na startu i imaju samo jedan cilj - pobijediti Jamajku. To je naše malo svjetsko prvenstvo, ha ha ha. Kvalifikacije za glavnu utrku? Takvih iluzija nemamo - priča šef haićanske reprezentacije dok se gondolom penjemo do starta.
Glasni navijači
Veselo društvo s otoka poznatog po jagodama i prirodnim katastrofama, koje je u Schladming došlo “bogatom germanskom svijetu promovirati svoju državu nezamislivo lijepih plaža”, zapravo donosi priču o nekom drugom skijaškom svijetu.
SP nisu samo Marcel Hirscher, Tina Maze, ekipe s tisuću servisera, glasnogovornika, glasnogovornika od glasnogovornika i neizbježne svite koja će okupirati službene hotele. “Weltmaisterschaft” čine i skijaški turisti kojima je maksima “važno je sudjelovati” misao vodilja.
- Vidite i sami kako sam emotivan. Ovo je za mene jedinstveno iskustvo. Ovo mi je djevojka, sin je s nama, majka mi je došla... Veliki je to trenutak za mene - objašnjava Michael Williams, “Jamaica Mike”, trudeći se zaplakati. Iako mu nije uspjelo, Intersportova reklama na kacigi dobila je dovoljno vremena u kadrovima okupljenih snimatelja...
Jedini je na utrci imao fan skupinu. Kape, majica i šalovi s natpisom “Jamaica Ski Team” u skijaškom su miljeu tražena roba. Zato je svaku tu ekipu financijski veoma boljelo “izbacivanje” s glavnih događaja. Tamo je promoviranje sponzora još isplativiji posao. Ipak, kada je prvenstvo u skijaškoj državi poput Austrije, koja pritom nudi i bogato tržište za plasman marketinškog paketa, šteta nije velika. Pojedine reprezentacije ovdje imaju više sponzorskih amblema nego većina hrvatskih nogometnih prvoligaša!
Haićanin preživio
- Od turističke zajednice dobijemo neka sredstva, za ostalo se snađemo. Da, film Cool Runnings (Ledena staza, film o jamajčanskoj bob reprezetnaciji, nap. p.) nam je svima dao ideje, a u današnjem ih je svijetu i moguće donekle provesti u djelo - tvrdi Jean-Philipe Roy, Haićanin koji se s brojem 132 posljednji spustio niz strmu i za mnoge od njih daleko pretešku stazu.
Royevo umijeće teško bi bilo dovoljno i za pristojan plasman na novinarskim natjecanjima, a kamoli na “B” Svjetskom prvenstvu. Bilo je više nego očito da ljudi koji rade na uređenju staza moraju kočiti dok su vozili iza Haićanina...
- Nemamo dovoljno dana na snijegu i ne stignemo trenirati koliko bismo željeli. Obojica smo počeli prekasno skijati da bismo imali ozbiljne ambicije, ali jako volimo ovaj sport - priča Roy dok i pet minuta nakon ulaska u cilj hvata zrak.
Svaki od tih timova priča svoju priču. Neki imaju novca jer su naslijedili bogatstvo, poput argentinske obitelji Simari Birkner, pa mogu uživati putujući svijetom.
Meksikanac Hubertus
- Brazilski nam olimpijski odbor daje novac, ali mi ne živimo u Brazilu. Ja sam od treće godine u Italiji, a kolega iz reprezentacije je odrastao u Švicarskoj. Ni danas ne idem često u Brazil jer u Italiji imam sve, planine za trening i more za odmor - kaže nam brazilski natjecatelj.
Dugogodišnji hit svjetskih prvenstava, njemački plemić Hubertus von Hohenlohe, i jučer je dobio najveći pljesak. Bogati Nijemac koji već godinama vozi za Meksiko ne namjerava otići u mirovinu unatoč godinama...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....