Hrvatska nakon deset godina bez Ivana Balića: 'Ne igra, nema ga nigdje...'

Bez kompletne udarne postave naše se rukometne reprezentativke hrvaju sa suparnicama na EP-u u Srbiji. Sličan će se scenarij, postoje opravdani razlozi za strahovanje, ponoviti i s muškom rukometnom reprezentacijom na predstojećem SP-u u Španjolskoj (11.-27. siječnja 2013.)

Madrid, gdje igra naša skupina D (Španjolska, Mađarska, Alžir, Egipat, Australija), i Barcelona u kojoj se igra završnica, trebali bi postati nove postaje slave hrvatskog rukometa, no... Pitanje je koliko će biti moguće nastaviti uspješni niz koji bez prekida i s manjim oscilacijama traje od Portugala 2003.

Izbornik Slavko Goluža s pravom je zabrinut, jer mu stanje mnogih prvotimaca nije obećavajuće. Mnogima treba odmor ili “generalka”:

Umorni ratnici

- Blaženko Lacković slomio je prst desne ruke, operiran je i bit će spreman za siječanj, no pitanje je u kakvom će biti stanju. Damir Bičanić je takođe u fazi povratka nakon ozljede, isto kao i Drago Vuković sa svojim koljenom. Domagoj Duvnjak toliko je eksploatiran u Hamburgu da je na rubu. Za Igora Vorija ne trebam ponavljati staru priču, u kojoj je krivo interpretirana njegova izjava da se zbog umora povlači iz reprezentacije. Umoran jest, to je činjenica...

Uistinu, Goluža je na teškim mukama uoči novog velikog natjecanja, trećeg u nizu u razmaku od samo 13 mjeseci. Neprestano igranje u tom ritmu (EP u Srbiji u siječnju 2012., olimpijski turnir u Londonu u kolovozu - dvije bronce - i sad SP) zaista prijeti uništenjem nekih igrača, pogotovo onih starijih. Za podsjećanje, na OI u Londonu naši najstariji igrači bili su Losert (36), Balić (33), Vori (32) i Lacković (31) i oni su najviše na ugrizu “zuba vremena”.

- Koliko vidim, ni Balić previše ne igra u Madridu, nigdje ga nema u posljednje vrijeme - dodao je Goluža.

Je li to znak da Ivano neće dobiti poziv? Za Balića izbornik i ne bi trebao brinuti. Činjenica da previše ne igra u redovima Atletica učinila bi ga još boljim i jačim, predvodnikom momčadi koju bi dočekao u “svojem” Madridu. Ako ga pozovu, naravno...

Toliko je puta dosad Balić muku mučio s ozljedama, preskakao utakmice dok je igrao u Zagrebu, pa je opet bio među boljima, ako ne i najbolji kako i dolikuje reputaciji još uvijek najboljeg igrača svijeta.

Isto se, naravno, odnosi i na Vorija, Laca, Duleta, Vuka...i sve ostale igrače koji su uvijek isticali da bi za reprezentaciju igrali i nakon amputacije jedne noge.

SP nije važno!?

Puno su bure u rukometnim krugovima izazvale ranije izjave Slavka Goluže i Zorana Gopca o tome kako je SP u Španjolskoj idealna prilika da se isprobaju neki novi igrači.

- Ne treba na SP-u ‘silovati’ rezultat, jer to natjecanje nije izborno za OI, EP ili drugi SP... - rekao je tada Gobac.

Mnogi su to iščitali kao novu “porciju” prisilnog umirovljenja starijih igrača, među kojima je prvi na listi za odstrijel Ivano Balić. Ipak, samo bi luđak bio u stanju reći da SP nije važno natjecanje. Time bi omalovažio srebra iz Tunisa 2005. i Hrvatske 2009. jer su se i ti SP-i igrali nakon OI, kao i ovo u Španjolskoj. Sličnom bi logikom bilo nevažno i zlato iz Portugala 2003. koje je označilo ponovni uzlet HR rukometa. Pa i sva europska odličja koja isto “nisu bila izborna”.

- Te su izjave uzete iz konteksta. Naravno da je SP važan i naravno da se neće na silu pomlađivati. Igrat će najbolji bez obzira na godine. Mi smo Hrvatska i uvijek idemo na pobjedu. Opet ćemo se nekako skrpati...

Naravno, ugled se ne smije samo tako rasprodati...