ZAGREB - Tri svjetska zlata, jedno europsko zlato, dvije europske prvakinje i dva olimpijska srebra... U ovakvom obilju hrvatskih sportskih uspjeha zaista je teško objektivno izdvojiti ne samo najboljeg sportaša, već i najboljeg hrvatskog trenera u 2010. godini.
U predvečerje tradicionalnog proglašenja najboljih sportaša i trenera prema izboru Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) , koji će se 27. prosinca održati u KD Lisinski, prepustili smo sedmorici sportskih stručnjaka da sami odaberu najboljeg među sobom.
Gipsov mentor
Neki su se izjasnili, neki nisu, no nijedan nije propustio naglasiti da smo zapravo zbrojili kruške i jabuke, da se trenerski uspjesi ne mogu vrednovati na ovakav, gotovo banalan način. Nije nam preostalo drugo nego potražiti stručnu pomoć u liku i djelu doktora znanosti Igora Jukića, dekana zagrebačkog Kineziološkog fakulteta, stručnjaka za kondicijsku pripremu, koji je među ostalima bio mentor jednom Anti Kosteliću kad je hrvatski skijaški mag 2005. godine napokon diplomirao na kineziologiji.
- Anketirani su treneri u pravu, pitanje je vrlo kompleksno. Kako uspoređivati trenerski utjecaj i njihov doprinos rezultatima Blanke Vlašić i vaterpolske reprezentacije? Nije svejedno radi li trener samostalno ili s višečlanim stručnim stožerom, što znači da dijeli i zasluge i odgovornost - započeo je Jukić, a na našu upadicu o rezultatskom kriteriju imao je spreman argumentiran odgovor:
HOO pronašao recept
- Prema rezultatskim kriterijima izbor je vrlo jednostavan. Treba samo slijediti načela HOO-a i lako ćemo spoznati koji je trener ove godine bio najuspješniji. Međutim, radi se zapravo o procjeni uspješnosti sportaša koje neki trener vodi. Uzmemo li u obzir samo rezultat, nedvojbeno se upuštamo u procjenu popularnosti i raširenosti sportova, a na takvo nešto trener zaista ima mali utjecaj.
Kraj godine tradicionalno je vrijeme anketa i izbora najboljih u svemu i svačemu, pa tako i u sportu. Zahvalna je to tema za sve medije, ponajprije zbog toga što otvara polemike, no ni Jukić načelno nema ništa protiv jer pozdravlja svaku medijsku pažnju trenerskoj struci.
- Apsolutno podržavam ovakve ankete i izbore najboljih trenera jer radi se o popularizaciji struke. Mislim da je HOO uspio pronaći određenu ravnotežu među kriterijima i da njegov tradicionalni izbor ima najveću težinu. Naravno, zadržavam i određene ograde. U konačnici ipak se o radi o našem dojmu nečija rada i uspjeha, na temelju kojeg ne bi trebalo donositi neke konačne sudove i otvarati polemike. Oko takvih stvari ne isplati se svađati - tvrdi Jukić i u tom smislu izbjegava konkretno izjašnjavanje o imenu i prezimenu:
Parola: Stvori i osvoji!
- Kad bih se morao izjasniti, našao bih se u velikim problemima. Teško HOO-ovu povjerenstvu koje će odlučivati o najboljem hrvatskom treneru 2010.
Ante Kostelić uvijek će u trenerskom korpusu istaknuti stručnjake-stvaratelje nauštrb stručnjaka-osvajača (ideal na svjetskoj razini bio bi Jose Mourinho). I Jukić je blizak tom stavu, iako cijeni oba trenerska profila.
- To su tek kruške i jabuke. Medijski su osvajači trofeja uvijek zanimljiviji od stvaratelja. Moja je parola: Stvori i osvoji! Međutim, takvo nešto nije nimalo jednostavno postići u momčadskim sportovima. U pojedinačnim disciplinama je kudikamo lakše stvoriti sportaša i potom ga voditi do uspjeha. Oba modela zaslužuju ravnopravnu promociju i tu je uloga medija izuzetno važna - zaključio je dekan Jukić, te prije nego je požurio na svečano predavanje u povodu dana Kineziološkog fakulteta, naglasio i sljedeće:
- Ako smijem primijetiti, sva sedmorica trenera iz vaše ankete obrazovani su treneri. Izvanredna promocija trenerske struke!
Tomislav Crnković
trener godine:
- U ovakvom ‘društvu’ meni je laskava i sama nominacija za trenera godine. Iznimno cijenim postignuća Nikole Bralića i vjerujem da će uz još jednu rezultatski sličnu godinu - postati trener godine. Sada bih dao glas Jošku Vlašiću i Bojanu Marinoviću jer Blanka je pod njihovim vodstvom ponovno bila fantastična.
Sportaš/ Momčad godine:
- Bez obzira što spust na divljim vodama nije olimpijska disciplina i što ću, po mnogima biti subjektivan, za mene je sportaš godine Emil Milihram. Ne samo zbog rezultata u 2010., nego zbog kontinuiteta vrhunskih rezultata. Radi se o sportašu koji je tri puta zaredom obranio naslov svjetskog prvaka, a uz to ima i dva europska srebra, što samo svjedoči o njegovoj dominaciji u kanuu na divljim vodama u posljednjih pet godina.
Nikola Bralić
trener godine:
- Ne bih sebe uvrštavao u konkurenciju za trenera godine. A kada stavimo na vagu rezultate u ovoj godini, od ostalih kandidata najprije trebamo razlučiti one ostvarene u najjačoj, svjetskoj konkurenciji od onih u europskoj konkurenciji. Moj izbor su stručnjaci koji stoje iza uspjeha Blanke Vlašić, dakle - Joško Vlašić i Bojan Marinović.
Sportaš/Momčad godine:
- Definitivno glas četvercu na pariće. Cijenim svaki sportski uspjeh pa i činjenicu da su neki ostvareni u sportovima popularnijima od moga. Međutim, kada jedna veslačka posada pobijedi na 18 od 20 regata, uz dva druga mjesta, osvoji Svjetski kup i ujedini naslove svjetskog prvaka u seniorskoj i mlađoj seniorskoj konkurenciji, tu dvojbi ne bi smjelo biti...
Lino Červar
trener godine:
- Sport je jedina ljudska djelatnost u kojoj nema ideologije i manipulacije istinom. Tu ne presuđuje lobiranje, sud javnosti... Rezultat je jedini kriterij valorizacije rada. No, puno je detalja, pa je nemoguće biti potpuno korektan. Može se gledati rasprostranjenost sporta, konkurencija i mnogi drugi faktori. Znam koliko su muke i neprospavanih noći u svoju djecu uložili Ante i Joško. Oni su sami, bez velike podrške države uspjeli. Svaka im čast na tome. No, ono što smo postigli mi ostali, Rudić, Bralić, Ivančić i moja malenkost, također treba cijeniti. Ne mogu i ne želim gradirati uspjehe i povrijediti nekoga. Svi smo napravili velike rezultate, svaki u svojoj ‘domeni’...
Sportaš/Momčad godine:
- U izboru najbolje momčadi godine moram biti potpuno subjektivan i glas dajem svojim rukometašima. Išli smo na Euro u Austriji opterećeni ozljedama, s potpuno podmlađenom ekipom. Opet smo osvojili srebro i održali kontinuitet osvajanja medalja. Ne želim pritom omalovažavati doseg vaterpolista koji su s Rudićem u Zagrebu osvojili naslov prvaka Europe. Nije im bilo lako s obzirom na očekivanja javnosti na natjecanju koje se održava na domaćem terenu. Svaka im čast, vaterpolistima, ali i svim ostalima koji su proslavili HR sport.
Ivan Ivančić
trener godine:
- Najbolji hrvatski trener u 2010. godini je Ratko Rudić. U više od 20 godina je osvojio sve što se osvojiti moglo i sada je taj svoj kontinuitet vrhunskih rezultata usadio i u hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju. Oduševili su na Europskom prvenstvu u Zagrebu i siguran sam da bi bili i svjetski prvaci da se ove godine igralo i Svjetsko prvenstvo.
Sportaš/Momčad godine:
- Blanka Vlašić je superiorna i u hrvatskom ženskom sportu nitko joj nije niti do koljena. Dominirala je u svjetskoj konkurenciji i dovoljno je reći da su je proglasili najboljom atletičarkom svijeta. Normalno je da takva osoba bude i najbolja u Hrvatskoj. Nadam se da bi moja Sandra jednog dana mogla doći u takvu konkurenciju, ali zasad je Blanka ispred nje.
Ratko Rudić
trener godine:
- Svi spomenuti treneri koji su u 2010. zabilježili velike rezultate isti su oni koji su i do sada bili u vrhu. Rad i rezultat svih njih potvrđuju se već godinama. Taj rad koji donosi rezultate ima smisao, svi oni imaju ozbiljne programe za duže vrijeme. Riječ je o dugoročnim vizijama koje su i znanstveno utemeljene. Ni u kojem pogledu ne mogu gradirati pojedini učinak. To su treneri koji su uspješni, svaki na svom polju, treneri koji su priznati u svijetu i ljudi koji su proslavili naš sport.
Sportaš/Momčad godine:
- O svojim dečkima koji su najbolji na svijetu ne trebam više govoriti. Najbolja momčad na svijetu je kompletni hrvatski vaterpolo, ne samo A reprezentacija. Već drugu godinu zaredom službeno smo najbolji sportski savez na svijetu. Imamo najbolje seniorske i rezultate mlađih uzrasta, u HVS-u sve funkcionira, imamo kontinuitet, sustav koji odlično funkcionira, ne strahujemo za budućnost. Osobno se i intimno radujem rezultatu veslača, oni mi za nijansu odskaču, drago mi je da su uspjeli.
Joško Vlašić
- Molio bih da me se izuzme iz tog glasanja jer mislim da to nije moj posao. Iz mog ugla, kako sam i sâm trener, teško mi je olako izbaciti jedno ime jer mislim da su u širem izboru pobrkane kruške i jabuke. Odlučio bih se za jedno ime jedino pod uvjetom da objasnim zašto biram ovog, a zašto onog, ja sam tu sitničav, precizan, a kriteriji moraju biti razrađeni do u tančine. Mogao bih o tome govoriti satima, ali ne bih sažimao u jednome imenu pa pogriješio i nekoga uvrijedio. Zato se radije ne bih izjašnjavao.
Ante Kostelić
trener godine:
- Teško je odgovoriti na to pitanje jer nemam uvid u ono što su pojedini treneri radili tijekom godine. Mogu ih prosuđivati jedino po vanjskom kriteriju, rezultatima. Također, nemoguće je biti i potpuno objektivan. Moj glas za trenera godine ide Ratku Rudiću. Vaterpolo se igra u malenom broju zemalja, ali je vrh na izuzetno jakoj visini i jako teško je biti najbolji. Jako me smetalo što smo niz godina uglavnom bili četvrti. S Rudićem se to promijenilo.
Sportaš/Momčad godine:
- Moj izbor je Jakov Fak. U ovoj godini ga još uvijek smatram hrvatskim sportašem. Osvojio je olimpijsku medalju za Hrvatsku u vrlo zahtjevnom i raširenom sportu koji korijene vuče iz vojske. Biatlonci su i danas u brojnim zemljama poput Francuske, Njemačke, Italije... povezani s vojnim službama koje stoje iza njih i imaju njihovu podršku. Ogroman je uspjeh u takvoj konkurenciji i protiv takvih zemalja osvojiti olimpijsku medalju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....