NOVA ZVIJEZDA HRVATSKOGSPORTA 'Baš me briga za Blanku.Samo želim preskočiti dva metra'

Blanka Vlašić, Janica Kostelić, Sandra Perković... Na pitanje – čije bi ime logično trebalo nastaviti ovaj niz, većini poznavatelja sporta u Hrvatskoj s pravom će pasti na pamet ime Ane Šimić. U strogo atletskom kontekstu, Ana je najmlađa od tri atletske “Gracije iz Kroacije”, djevojka koja je relativno kasno, tek ove sezone, u svojoj 24. godini, postala prepoznatljivo ime na globalnoj atletskoj sceni, piše Globus .

Mlada zagrebačka atletičarka ove je godine iskočila iz prosjeka i anonimnosti, najprije je u Kini, u Šangaju, osvojila miting zlatne lige, zatim je slavila i u Pekingu. Šlag, naravno, uvijek dolazi na kraju: Ana je na Europskom prvenstvu u Zürichu, na legendarnom Letzigrundu, osvojila brončanu medalju s preskočenih 199 centimetara.

Bilo joj je to prvo seniorsko odličje na nekom velikom natjecanju, nakon čega je preko noći u hrvatskim okvirima proglašena nasljednicom Blanke Vlašić, a na globalnom planu jednom od onih skakačica čije vrijeme tek dolazi.

Pobjeda u Pekingu Kina je moja obećana zemlja, moj novi osobni rekord ujedno je najbolji ovogodišnji skok na svijetu, i ovo je stvarno moja godina, rekla je Ana nakon pobjede na mitingu u Pekingu na kojem je slavila s preskočenih 198 centimetara. Već je tada bila prezadovoljna iako je najbolje tek trebalo doći.

Bilo je to prije nego što je granicu podigla za dodatni centimetar, prije nego što je u Zürichu medaljom ostvarila djevojačke snove. Nastupom na Kupu kontinenata u Marakešu Ana je napokon zatvorila napornu sezonu. Presretna je izjavila da je od trenera Edvarda Josipovića dobila tri tjedna slobodno nakon čega će se s jednakim, ako ne i većim entuzijazmom, prihvatiti priprema za predstojeću sezonu:

“Scenarij kao iz snova, kakav sam samo poželjeti mogla, ostvario se već u svibnju u Kini”, govori Ana za Globus. “Iako sam bila svjesna da sam dobro radila, kao i uvijek uostalom, sve me to prilično iznenadilo. Već tada sam bila superzadovoljna, a sve ono što je došlo kasnije nisam mogla ni zamisliti. Najviše sam strahovala od nastupa na EP-u u Zürichu jer nikad prije toga nisam izborila finale. Ključni kvalifikacijski dio održavao se ujutro, što mi nije odgovaralo, no uspjela sam i osvojila broncu. Bez lažne skromnosti, nisam to ni zamišljala, ni sama nisam vjerovala...”, piše Globus .

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA