U većoj tišini nego inače hrvatska atletska reprezentacija otputovala je na Europsko prvenstvo u Helsinki (27. lipnja - 1. srpnja). No, tišina je vladala samo dok se nije pojavila Sandra Perković.
- Nisam hvalisava, ali gušt mi je što se ističem. Svima želim najbolje rezultate, ali mi laska što svi baš mene čekaju.
Europska prvakinja u bacanju diska uživa u središtu pozornosti, i za razliku od nekih drugih, ne smeta joj što javnost očekuje zlatne medalje. I u Finskoj i mjesec dana kasnije na Olimpijskim igrama.
Napokon vrhunski uvjeti
- Ne da mi ne smeta taj pritisak, nego mi je to super osjećaj. Volim kada se od mene puno očekuje jer to znači da vrijedim. Volim se dokazivati i opravdavati najave - samouvjereno je pričala Sandra koja je pobijedila u sve tri ovogodišnje Dijamantne lige.
- Izvrtim li hitac kako znam, nemam se čega bojati.
Sandra je zadovoljna jer nema zdravstvenih problema, sretna što je na pripremama trenirala jače nego ikad.
- U sedam dana smo ugurali ono što sam inače odrađivala unutar 14 dana. Na Bjelolasici sam imala vrhunskog fizioterapeuta i sve ostale uvjete da na EP i OI pokažem koliko vrijedim.
A da vrijedi puno znaju i površni poznavatelji kraljice sportova. Kandidatkina za zlato na svakom natjecanju. Sportašica koja neće kao veliki broj europskih zvijezda u olimpijskoj godini propustiti EP. Prije pet dana proslavila je 22. rođendan. Dovoljno je mlada da se nije stigla umoriti ni od natjecanja niti od putovanja.
- Europska sam prvakinja i normalno je da branim krunu. A i bez toga glupo je izbjegavati velika natjecanja. Jedina sam diskašica koja ide na sva natjecanja, Olimpijske igre, Europsko prvenstvo i Dijamantnu ligu. Ma što bih ‘špelila’ formu za London i propustila Helsinki u kojem mogu do velikog rezultata? Zamislite da ne odem na EP zbog OI i da onda u Londonu ništa na napravim? Ako si spreman za OI, onda i sada možeš do pravog rezultata. Kao što trendžo (trener Ivančić) kaže: ‘ne goji se prase uoči Božića”. Za Olimpijske igre trenira se cijelu godinu.
Bila sam mlada i luda
O vezi koja se rađa između Sandre i Londona dovoljno će se pričati i pisati u srpnju i kolovozu. Prije toga je Euro s kvalifikacijama u subotu i finalom dan kasnije.
- Treme nemam, leptirići će se možda pojaviti prije kvalifikacija. Doma su mi rekli: ‘molim te fino bacaj u kvalama, da se mi ne sekiramo’.
Priča o prvom velikom zlatu Sandre Perković uvijek će počinjati kvalifikacijama u Barceloni.
- Tada sam bila mlada i luda, danas sam iskusnija i zrelija. Nikad više neću, kao tada, već na zagrijavanju zaključiti da sam u finalu, prije nego što su počele kvalifikacije. Zbog vrućine sam se po krugu lijepila kao žvakača, bacila 57,70 i otišla na vrh tribine moliti krunicu dok i druga grupa ne završi kvalifikacije. Ne želim si to više nikada priuštiti.
Ti sati straha pretvorili su se u zlatnu medalju. Ako već mora na takav način, neka se ponovi i u Helsinkiju i u Londonu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....