Sanja: Zabranom ‘svemirskih’ kostima dolazi moje vrijeme

ZAGREB - Unatrag dvije godine, od prosinca 2007. naša je plivačica četiri puta postavljala novi svjetski rekord na 50 metara leđno. I kada bi u ovom trenutku ‘objesila kostim o klin’, smjelo bi se reći: ‘bilo je časno plivati sa Sanjom’. Bez obzira što tko mislio o uvijek aktualnoj priči o malim i velikim bazenima. O ‘kadama’ i olimpijskim bazenima. Istina, Sanja je uspješnija u malim bazenima, ali je isto tako neosporno - Sanja je velika plivačica. I zato s punim pravom smije reći:

- Najsretnija sam osoba na svijetu. Nije mi bilo lako unatrag godinu dana, no, opet sam tamo gdje mislim da mi je mjesto. Vratila sam svjetski rekord i sad opet znam da vrijedim, znam da sav trud, muka i odricanja nisu uzaludni.

Nisu bili uzaludni ni prije Istanbula, no u vrhunskom je plivanju kratak put od pobjedničkog postolja do dna bazena.

- Nažalost, sportaš to uvijek iznova proživljava. Bila sam sretna i nakon prvog svjetskog rekorda u Debrecenu i svaki put poslije toga. No, doživljaj je uvijek drugačiji, svaki put jedinstven i neponovljiv i zato ne mogu rangirati i reći kada je bilo najslađe.

“U deliriju sam, svjetski se rekord ne ruši svaki dan”, s pravom je presretna mlada Dubrovčanka. Makar, izrečeno je u posljednje dvije godine u plivanju reletivan pojam jer - rekordi se ruše kao na tekućoj traci.

- Dobro je da se nakon Istanbula ‘ukidaju’ ti famozni kostimi. Dosta je bilo frke s njima, pucanja i nerviranja zbog toga. I zbog toga sam posebno zadovoljna, veselim se jer sam ja među onima koji su bolji u klasičnim tekstilima, a ne u ovim tehnološkim ‘inovacijama’. Sad će se istopiti prednost koju su drugi imali. Sad tek dolazi moje vrijeme.

Optimizam je ponudio i Sanjin trener Dimitar Bobev. On je najbolje poznaje, on ju je oživio i vratio plivanju kad je gotovo odustala: “Ta cura može i puno bolje, sad idemo po olimpijsku medalju u London”.

- Zar je to rekao? Mobitel mi se užario, ljudi čestitaju, ja sam u transu, mama i sestre kod kuće spremaju moje odabrane delicije i još jedan doček. Blagdani su pred nama, a Bobče razmišlja o Londonu i 2012!? I traži greške u mom nastupu? Eto što ti je bugarska škola plivanja. Samo radi, radi, ubij se od treninga?! Još će me i u bazen natjerati čim sletim u Dubrovnik.

Presretna Dubrovčanka istim tonom, šalom, odgovara svom treneru s kojim, priznaje, uživa. Iako on ponekad zaista zna biti pravi ‘despot’:

- Dan prije ‘pedesetice’ naručim u gradu baklavu. Pa u Turskoj sam, ljudi moji, oni imaju najbolje slastice na svijetu. Dolazi Bobče i kaže: “Vrati baklavu. To se ne radi uoči nastupa”. Ja ga molim i preklinjem, “manta mi se, pao mi je šećer”. On prigovara, ali naravno, mora popustiti. Ma, on je najbolji na svijetu.

Ne, Sanja Jovanović najbolja je na svijetu!