VRAĆANJE U PROŠLOST

Šimenc o porazima od Srbije: Čista nesreća!

'Sjećam se četvrtfinala na OI u Atlanti u kojem sam igrao. Velik naboj, velik ulog, pobijedili smo ih. Oni su otišli doma, a mi smo došli do medalje'
kranj,150603europsko prvenstvo vaterpolohrvatska - sicgdubravko simencfoto: robert belosevic-spo-
 Robert Belosevic / CROPIX

ZAGREB - Naši su vaterpolisti slavili u polufinalu SP-a u Melbourneu 2007. (nakon toga su uzeli zlato), a sve ostale velike utakmice otišle su na stranu suparnika.

Nije bitno s kime igramo

Gubilo se u dva polufinala EP-a i u jednom europskom finalu u Kranju 2003. (u kojem su od poraza gorči okus u ustima ostavili veliki neredi). Izgubljena su i dva polufinala SP-a. Mala je utjeha pobjeda u četvrftinalu olimpijskog turnira 1996. u Atlanti poslije čega su naši osvojili srebro te pobjeda u istoj fazi natjecanja na EP-u u Firenci 1999. godine.

U Zagrebu je vrijeme za popravljanje ukupnog dojma. Tako misli i Dubravko Šimenc koji je igrao u mnogima od tih utakmica:

- Tenzije su uvijek visoke zato što se igra sa Srbima. No, vaterpolistima nije važno jesu li to Srbi, Mađari, Talijani ili netko drugi. Utakmica k’o svaka druga, važna jer je polufinale Eura. Nije bitno tko je s druge strane. Znam, omjer je na njihovoj strani, ali to nije važno, zbog toga nema presinga.

Omjer Hrvatske i Srbije je ipak poražavajući...

Sreća nam je okretala leđa

- Ponavljam, to nije važno, oni nas nikad nisu ‘razvalili’. Sve su to bile utakmice s minimalnom razlikom. Uvijek je presudilo nešto sitno: jedna je lopta ostala na ‘štangi’ ili je ušla u gol. Činjenica je da nam je sreća često okretala leđa, jedan nesretni detaljčić. Sjećam se i tog Kranja kada smo vodili plus tri u finalu, imali ih bez problema, a ispalo je da smo poraženi.

Taj je Kranj bio velika sramota, ali ne zbog rezultata...

- Istina, velika bruka, no to je prošlost. U Zagrebu je sve na vrlo kulturnoj razini i svi trebamo biti ponosni na to.

Ipak, mora postojati neki razlog što tako loše stojimo protiv Srbije. Čak pet poraza u završnicama i samo jedna pobjeda...

- Ne, ponavljam, splet okolnosti. Uostalom, sjećam se četvrtfinala na OI u Atlanti u kojem sam igrao. Velik naboj, velik ulog, pobijedili smo ih. Oni su otišli doma, a mi smo došli do medalje. Slično je bilo i na EP-u u Firenci 1999. kad smo ih u četvrtfinalu izbacili nakon produžetaka.

Da, i ta četvrtfinala su bila velike utakmice koje su odlučivale o odličju ili podbačaju. S njima je omjer kudikamo “ljepši” - prihvatljivih 5-3. S pobjedom u ovom polufinalu u četvrtak bit ćemo gotovo u egalu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 10:04