UMAG - Ruku na srce, ovogodišnje izdanje umaškog turnira nije ponudilo tenis za prste polizati. Nedostajalo je još poneko veliko ime, a i ona najatraktivnija ( Davidenko, Ljubičić i Melzer) nisu preživjela “crni petak”. Vikend su dočekali manje atraktivni tenisači koje bi, s iznimkom Ferrera, rijetko koji organizator žarko želio u završnici. Međutim, ako je umaška publika na terenu imala priliku vidjeti neka manje poznata lica, u sudačkom stolcu sjedila je svima vrlo poznata figura.
Mohamed Lahyani posljednjih je mjesec dana jedan od najtraženijih teniskih likova. Neposredni sudionik epskoga, jedanaestsatnog dvoboja prvog kola u Wimbledonu između Johna Isnera i Nicolasa Mahuta i prije tog meča bio je jedan od najpopularnijih sudaca. Uvijek nasmiješen, Šveđanin marokanskog podrijetla, bez podjela zaradi simpatije gdjegod se pojavi. U proteklih je devet umaških dana fanovima podijelio na stotine autograma i udovoljio svim zahtjevima za fotografiranje. Možda dojam vara, ali nismo vidjeli mnogo igrača koji su bili tako traženi...
- Ne bih rekao da sam popularniji od igrača, to ne bi ni bilo dobro, ali mislim da je pozitivno za imidž tenisa. Svi radimo na promidžbi sporta, a i činjenica da ljudi prepoznaju nas suce pridonosi tome - skroman je Lahyani.
U Umagu je jučer odsudio osmi finale, a nerijetko je na završnicama zarađivao i veći pljesak od finalista.
- Sjećam se finala 2005. Na proglašenju pobjednika sam doista dobio veći pljesak od igrača. Dok sam izlazio na teren, Guilermo Coria mi se klanjao zbog reakcije publike.
Od već spomenutog meča Isner - Mahut, klanjaju mu se i mnogi drugi. Sedam sati sjedenja i visoke koncentracije bez micanja tijekom drugog dana trodnevnog meča mnogi su proglasili pothvatom vrijednim divljenja.
- Nisam uopće razmišljao o trajanju meča. Jednostavno sam bio uzbuđen što prisustvujem nečem spektakularnom i teško ponovljivom. Za koncentraciju su jako pomogli i igrači, koji su bili maksimalno korektni, linijski suci, sakupljači i ostale tehničke službe.
U jednom od brojnih intervjua, onog kod Davida Lettermana, Isner je kazao da nakon nekog vremena nije bio siguran je li on stvarno Isner ili možda Nicolas Mahut.
- Srećom, imam pamtljivo ime, pa sam cijelo vrijeme bio svjestan da sam ja Mohamed, ha ha ha. Iskusio sam tada neke stvari koje nikad nisam mislio da ću doživjeti. Primjerice, tko bi mislio da ću ikada na terenu izgovoriti rezultat “68 gemova obojica”?
Koliko god bio fasciniran spomenutim ogledom, Lahyani naglašava da on postavlja pitanja vezana za određena teniska pravila.
- Osobno mi se više sviđa upotreba tie-breaka u petom setu. Zbog toga je trinaesta igra i uvedena jer je trajanje teniskih mečeva ionako problem, a s petim setom bez tie-breaka ono postaje još gore.
Nakon što je u prvom tjednu odradio ovaj spektakl, mnogi su očekivali da će dobiti čast sjediti u stolcu na finalnom meču u All England Clubu. No, prednost je dobio Amerikanac Jake Garner.
- Nisam posebno očekivao da ću suditi finale. Postoje jasni i pošteni kriteriji prema kojima se suci odabiru, a vjerujem da će doći i red na mene za završni meč u Wimbledonu - zaključio je Lahyani.
‘Zec’ me naučio kako postupati s temperamentnima
Današnju generaciju hrvatskih tenisača karakterizira kao maksimalno poštene, a kaže da mu s Ivaniševićem na terenu nikada nije bilo dosadno
UMAG - Mohamed Lahyani međunarodni je sudac od 1991. godine, a do najvišeg stupnja u sudačkoj hijerarhiji, zlatne značke, stigao je 1997. Njegovo iskustvo je veliko, a škrinja s uspomenama prepuna dogodovština s najvećim teniskim facama.
- Iako je tenis mnogo napredovao i brzina igre je povećana, mislim da je danas mnogo lakše suditi nego nekad. Danas nemate igrača kao što je John McEnroe, koji vas mogu izluditi na terenu.
Sličnih je iskustava imao i s najboljim hrvatskim igračem u povijesti.
- Goran Ivanišević bio je osebujan tenisač. Njega se uvijek moralo držati pod kontrolom i ne dopustiti mu da radi što hoće. Zahtijevao je da sudac bude siguran u svoju odluku. Sudeći njemu naučio sam kako se ponašati prema tako temperamentnim igračima. Njegov meč s Roddickom u Wimbledonu 2001. ostao mi je u lijepom sjećanju.
Iako ga neće mimoići ni komentari da je samodopadan te da se na terenu zna ponašati šarlatanski, Lahyani je kod tenisača zavrijedio respekt.
- Igračima se sviđa moj opušteni način rada i mislim da mi vjeruju. Iako je konačna odluka na meni, uvijek njima dajem zadnju riječ u raspravi. Mi smo tu da pomognemo igračima, a ne da uništimo meč. Vrlo je važno i da se sudac na isti način odnosi prema svim igračima. Svejedno mi je sudim li Federeru, Nadalu ili dvjestotom igraču na svijetu, jednak sam prema svima.
NAJDRAŽI MEČ KOJI JE SUDIO: Federer - Sampras (Wimbledon 2002.)
Bio je to jedini dvoboj dvojice najvećih tenisača u povijesti pa mislim da je ujedno i jedan od najvećih mečeva u povijesti. Sampras je bio na odlasku, iako je i tada još igrao vrhunski tenis, a Federer je upravo započinjao svoju dominaciju.
NAJTEŽI MEČ KOJI JE SUDIO: Schüttler - Nalbandian (Halle 2005.)
U tom sam meču Davidu Nalbandianu dodijelio dva kaznena gema. Bio je iznimno nervozan i razbio dva reketa, a u jednom dijelu meča nije htio nastaviti igrati jer je bio nezadovoljan odlukama linijskih sudaca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....