‘EU ne ispunjava ciljeve bioraznolikosti do 2030. godine, a ciljevi Strategije neće biti dosegnuti...‘

Novi izvještaj organizacije BirdLife Europe & Central Asia otkriva da države članice EU-a nisu na putu da ispune ciljeve EU-a za zaustavljanje degradacije ekosustava i početak njihove obnove do 2030. godine. EU je postavila ovaj cilj prije gotovo pet godina, u svojoj Strategiji bioraznolikosti EU-a za 2030., ključnom dijelu Europskog zelenog plana.

Strategija ima za cilj postaviti bioraznolikost Europe na put oporavka i sadrži specifične akcije i obveze. I dok su postignuti značajni uspjesi poput Zakona o obnovi prirode EU-a – prvog zakona te vrste za obnovu prirode na razini cijelog kontinenta – napredak u cjelini bio je spor.

Sadašnjim tempom EU vjerojatno neće ispuniti svoje ciljeve do 2030. godine. Izvještaj BirdLifea kritički analizira trenutnu situaciju u vezi s ciljevima bioraznolikosti Europe. Razmatra akcije koje je EU poduzela, odgodila i područja u kojima je implementacija zastala ili se od nje potpuno odustalo. Također evaluira ulogu donositelja odluka u sporom napretku.

Procjenjujući konkretne akcije koje su institucija EU-a poduzimale od 2020. godine i uspoređujući ih s preporukama BirdLifea iz 2019. godine – izdanim tijekom razvoja Strategije – izvještaj izlaže koliko toga još treba učiniti kako bi EU ispunila svoje obveze u pogledu bioraznolikosti.

- Možemo i moramo bolje, posebno zato što živimo u zemlji bogatoj prirodom koja je nužna za kvalitetu našeg života, ali i za našu ekonomiju koja ovisi o stanju prirodnih resusa. Pozivamo hrvatske institucije i donositelje odluka da budu hrabri i odvažni u očuvanju našeg okoliša i prirode - istaknula je Ivana Selanec, izvršna direktorica Udruge Biom.

Ključni nalazi izvještaja BirdLifea:

• Zakon o obnovi prirode postavlja obećavajući smjer, ali mora se implementirati kako bi bio uspješan. Zakon o obnovi prirode pruža bitan okvir za bioraznolikost EU-a, ciljajući obnoviti 20 posto kopna i mora do 2030. godine i svih ekosustava koji trebaju obnovu do 2050. godine. Međutim, njegov učinak ovisi o odgovarajućoj implementaciji i financiranju.

• Kriza bioraznolikosti se pogoršava jer EU postiže malo napretka: Stopa gubitka bioraznolikosti nastavlja rasti, a ključni ciljevi očuvanja za staništa i vrste neće biti dosegnuti. Bez snažnijih obveza država članica, strože provedbe i dovoljnih resursa, EU će nesumnjivo propustiti svoje ciljeve bioraznolikosti za 2030. godinu i nastaviti pogoršavati klimatsku krizu.

• Manjak financijskih sredstava ometa djelovanje za bioraznolikost: EU još uvijek nije ispunila obećanje da će godišnje izdvojiti 20 milijardi eura za bioraznolikost, a napori za očuvanje ovise o različitim, nedostatnim i često pogrešno usmjerenim sredstvima. Štetne subvencije i dalje podrivaju pozitivne učinke očuvanja i obnove. Nadalje, EU nije na putu da posveti 10 posto svog proračuna ciljevima bioraznolikosti u 2026. i 2027. godini, unatoč tome što se obvezala to učiniti u svom dugoročnom proračunu. Trenutno ne postoji mehanizam u proračunu EU-a koji bi automatski popunjavao ove praznine. Trenutna sredstva posvećena očuvanju prirode, koja pokrivaju samo jedan posto proračuna EU-a od 2021. do 2027., nedovoljna su za suočavanje s razmjerima krize. Prema studiji Europske komisije, postoji rastući financijski jaz od približno 20 milijardi eura godišnje do 2030. godine. Zadovoljavanje novih financijskih potreba bit će ključno za zatvaranje tog jaza i postizanje ciljeva EU-a u pogledu bioraznolikosti.

• Sadašnji poljoprivredni sustav zaključava EU u opasnu status quo situaciju: Poljoprivredni sustav EU-a glavni je pokretač gubitka bioraznolikosti, držeći poljoprivrednike u zamci neodrživih praksi. Iako je postignut neki napredak u promoviranju organske poljoprivrede, zaštiti oprašivača i smanjenju upotrebe pesticida, nedavne promjene politika – osobito slabljenje Zajedničke poljoprivredne politike – umanjile su te dobitke.

• Morski ekosustavi su nedovoljno zaštićeni u ozbiljnoj mjeri: Morski ekosustavi Europe suočavaju se s ozbiljnim prijetnjama, pri čemu je manje od jedan posto morskih zaštićenih područja strogo zaštićeno. Neadekvatno upravljanje i nastavak neodrživih praksi podrivaju napore da se očuvaju ovi ključni morski ekosustavi.