Evo kako ptice selice svake godine pronalaze najbolje puteve do svojeg odredišta

Pticama selica nije lako svake godine mijenjati boravište. Naime, 20 posto odnosno oko 2000 ptičjih vrsta redovito seli na godišnjoj razini, piše BIOM. Mnogo ih prijeđe tisuće kilometara između mjesta gniježđenja i zimovališta. Udaljenost koju ptice prijeđu na migraciji ovisi o vrsti te ona prilično varira kod ptica sjeverne hemisfere. Mnoge ptice sele na kraće udaljenosti i lete samo do mjesta gdje mogu naći potrebnu hranu kao što su kukci, sjemenke i plodovi. Migracija se ptica najčešće odvija duž dobro poznatih seobenih puteva koji su određeni geografskim, ekološkim i meteorološkim čimbenicima.

Ti putevi obično prate planinske lance ili obale. Ptice dodatno iskorištavaju povoljne zračne struje, a izbjegavaju geografske barijere kao što su velike vodene površine koje npr. ne odgovaraju kopnenim pticama. Takva prepreka je i Sredozemno more koje ptice nastoje zaobići te se pritom kreću kroz uske kopnene prolaze i prelaze ga gdje je najuže. Prateći te predodređene rute, mnoge vrste budu u opasnosti i to upravo na vrhuncu migracijske sezone kad se na određenim prostorima pojavljuju u velikim brojevima. Tijekom selidbe ptice se susreću s brojnim opasnostima bile one prirodne naravi ili uzrokovane ljudskim djelovanjem.

Osim zbog oluja, suša i nestašica hrane ptice dodatno stradavaju prilikom kolizije s vjetroelektranama i dalekovodima, od krivolova, trovanja, zagađenja te zbog gubitka staništa.

Većina ptica do svojih zimovališta i natrag ne leti neprestano, već staju više puta zbog odmora i hrane. Duljina zadržavanja na odmorištima ovisi o vremenskim prilikama i masnim zalihama nakupljenima ranije. Neke se ptice na odmorištima zadržavaju samo jedan dan dok se ostale zadrže i tjednima. Mnoga odmorišta, koja bi trebala predstavljati sigurno utočište za ptice na migraciji, postaju im prijetnja.

Staništa na važnim odmorištima bivaju degradirana zbog urbanizacije, poljoprivrede, ribarstva, eksploatacije plina te mnogih drugih djelatnosti. Smanjenjem povoljnih odmorišnih područja povećava se rizik od predacije kod onih ptica koje su manje prilagodljive promjenama u okolišu. Upravo zbog velike koncentracije ptica na uskim geografskim koridorima i na odmorištima, čija se površina smanjuje, one su dodatno izložene prijetnjama kao što je krivolov, postajući lak plijen.